
Beograđanka, ili zvanično Palata Beograd, jedna je od najupečatljivijih građevina u Beogradu i jedna od prvih primera arhitekture iz perioda postmodernizma koji je vremenom postao neizostavni deo vizuelnog identiteta grada. Sagrađena je po projektu arhitekte Branka Pešića, nakon konkursa raspisanog 1969. godine, a svečano otvorena 22. aprila 1974. godine. Sa 100,23 metra i 23 sprata, bila je najviša zgrada nekadašnje Jugoslavije.
Iako je u vreme nastanka bila arhitektonsko i tehnološko čudo – prva zgrada bez prozora koji se otvaraju, sa naprednim sistemima ventilacije, automatskim zatamnjivanjem prozora i jednim od najbržih liftova u regionu – zgrada nije naišla na oduševljenje javnosti. Njena tamna fasada (prva fasada urađena od aloksiranog aluminijuma), i izrazita visina objekta nisu se uklapale u dotadašnju arhitektonsku sliku Beograda. Zbog toga su je građani brzo prozvali „Crna udovica“.
Tokom narednih decenija, Beograđanka je polako počela da gubi sjaj. Nakon godina neulaganja, rekonstrukcija je postala neizbežna. S obzirom na to da je finansijski obim zahvata bio visok, odlučeno je da se objekat privatizuje. Beograđanku je kupila kompanija Marera Properties, sa kojom je naš biro već imao dugogodišnju saradnju na projektima rekonstrukcija poslovnih objekata.
Rekonstrukcija Beograđanke pažljivo je izvedena s velikim poštovanjem prema izvornom konceptu Branka Pešića. Naš cilj je bio da zadržimo autentičan izgled i identitet zgrade, ali da istovremeno pružimo korisnicima savremen dizajn u zonama gde smo vršili intervencije i privedemo objekat novom načinu korišćenja sa savremenim tehnološkim rešenjima. Kao i uvek kada radimo na rekonstrukcijama zaštićenih objekata trudili smo se da ono što dodajemo zgradi bude odraz vremena u kom je nastalo, ali uvek u odmerenom odnosu prema zamisli projektanta originalnog dela.
Fasada glavnog objekta u potpunosti je očuvana, a dotrajali prozori zamenjeni novima, od kojih se pojedini sada mogu i otvarati radi prirodne ventilacije. Roletne koje su oštećene sada su restaurirane i diskretno uvučene u fasadu iz tehničkih razloga. Fasada aneksa morala je biti zamenjena zbog loših energetskih performansi, i osmišljena je tako da prati vertikalni ritam glavnog objekta.
Jedan od najradikalnijih zahvata dogodio se u ulaznoj zoni, koja je prethodno bila potpuno zapuštena i zaklonjena kioscima. Rešili smo da uklonimo sve kako bi ulaz bio slobodan i kako bi spoljni i unutrašnji prostor komunicirali neometano, kako funkcionalno tako i vizuelno.
Ovaj efekat dodatno je naglašen korišćenjem providnog stakla na fasadi lobija, za razliku od stakla na ostatku zgrade aneksa koje ima veliku refleksiju. Kao akcenat, postavljen je monumentalan mesingani portal centralno između dva stuba koji nose kulu. Boja starog zlata koja je korišćena na portalu i delovima fasade komunicira sa tamno braon bojom eloksiranog aluminijuma na originalnom objektu.
Primenom sličnih materijala u enterijeru i eksterijeru, stvoren je jasan dijalog između unutrašnjosti i spoljašnosti.
Ulazni lobi, koji je prvobitno bio skučen, sada je otvoren i svetao, sa šest metara visokim staklenim izlozima koji ga povezuju sa urbanim pejzažem ispred zgrade. U lobiju smo zadržali sva postojeća umetnička dela domaćih autora.
Na višim spratovima takođe su sprovedene značajne promene. Zatvoreni kancelarijski prostori transformisani su u open space, uz odvojene sobe za sastanke, kuhinje, prostorije za pauzu i relaksaciju. Na taj način uklonili smo uzane i mračne hodnike i omogućili korisnicima da uživaju u spektakularnom pogledu iz svake pozicije na tipskom spratu. Poslednji spratovi su spojeni u jedinstvenu celinu sa galerijom i duplom spratnom visinom, što stvara utisak luksuznog, ali funkcionalnog poslovnog ambijenta.
Posebnu pažnju zaslužuju terase na 5. i 6. spratu, koje su pejzažno osmišljene kao male parkovske celine, sa različitim vrstama žbunastog rastinja, drvenim klupama i prostorima za odmor.
Ove zelene površine namenjene su zaposlenima, ali i za organizaciju korporativnih događaja na otvorenom – pravi mali gradski vrtovi na visini.
Sva instalaciona infrastruktura u zgradi je kompletno zamenjena – od vodovoda, preko elektroinstalacija i internet mreže, do grejanja i klimatizacije. Zamenjeni su svi liftovi, kako bi zgrada ispunjavala savremene standarde bezbednosti i komfora, što je od presudne važnosti za zakupce poslovnog prostora.
Danas, Beograđanka ponovo stoji ponosno – kao simbol jednog prošlog vremena i istovremeno kao simbol promene i prilagođavanja savremenom načinu života. Njena rekonstrukcija nije bila samo građevinski poduhvat, već čin očuvanja kulturnog identiteta grada. Projekat je dokaz da je moguće sačuvati istorijsku vrednost arhitekture, a istovremeno je osposobiti za budućnost.
- Naziv projekta: Rekonstrukcija Palate Beograd
- Autor projekta: Remorker Architects
- Autorski tim: Marko Korošec, Dušica Totić, Milan Katić, Jelena Rakonjac, Ivana Tijanić, Hristina Tošić, Ana Brkić, Jelena Jovović, Sonja Trajković
- Namena: Komercijalna
- Lokacija: Beograd, Srbija
- Površina: 15.000 m2
- Godina projektovanja: 2020.
- Fotografije: Miloš Martinović