Kako se meri energetska efikasnost?

Energestska efikasnost – najčešće greške – odgovori na dileme iz prakse

vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu i vlasnik firme Arhitektura i energija
dr Aleksandar Rajčić d.i.a.

Intervju:
dr Aleksandar Rajčić d.i.a
vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu

Mora li ta „energetska efikasnost“?

A. Mora. Od 2012. godine, za sve nove zgrade, kao i pri adaptaciji/rekonstrukciji postojećih, projektant mora da projektuje u skladu sa regulativom1, a izvođač da izgradi u skladu sa projektom. Postoje doduše i izuzeci, ali su oni retki u praksi, a odnose se na zgrade za koje se ne izdaje građevinska dozvola, zgrade koje se ne greju ili klimatizuju, koje se koriste manje od 25% vremena i sl.

Šta ako se u projektu predvidi jedno, a u izvođenju se realizuje nešto drugo. Ko to uopšte može da proveri?

A. Prilično je čest slučaj da se projekat razlikuje od izvedenog stanja, bilo po pitanju korišćenih materijala i proizvoda, bilo po pitanju njihovih karakteristika. U tom procesu, ovlašćeni (licencirani) inženjeri snose profesionalnu odgovornost za ono što su potpisali. Savesni izvođači se trude da materijal ili proizvod koji se menja (u odnosu na projektom predviđeni), zamene sa onim koji ima slične (uglavnom) bolje tehničke karakteristike od projektovanog. U svakom slučaju, sve izmene se moraju dokumentovati u gradilišnoj dokumentaciji.

Ima li u tom procesu nekih problema ili zloupotreba?

A. Ko radi, taj i greši. Neko može da pogreši slučajno, neko iz neznanja, a neko iz loše namere. Čini mi se da su greške nastale iz neznanja sa najvećim (finansijskim) posledicama. Tu možemo govoriti i o dovođenju u zabludu velikog broja ljudi, počev od investitora, pa sve do krajnjeg korisnika (kupca).

Možete li da to malo pojasnite?

A. Kada govorimo o oblasti energetske efikasnosti zgrada, svima je jasno, da to nije oblast od koje zavise ljudski životi (poput statike konstrukcija npr.). To je možda i razlog za nedorečenost propisa, naročito u oblasti kontrole, u svim fazama projektovanja.

Regulativom2 nije dosledno definisana obaveza kontrole projektne dokumentacije iz ove oblasti – Elaborata energetske efikasnosti. Neko tumači da ta obaveza (tehničke kontrole) postoji, a većina da ne postoji. To je prvi momenat kada ozbiljna greška može neopaženo da se provuče. Na svu sreću, ozbiljni investitori na ozbiljnim projektima, insistiraju i na tehničkoj kontroli za oblast EE (ne treba zaboraviti da je tehnička kontrola dokumentacije obaveza investitora i da je o njegovom trošku). Drugi momenat za potencijalnu grešku je pri završetku izgradnje zgrade, kada se za potrebe dobijanja upotrebne dozvole, radi Energetski pasoš.

Ceo intervju možete pročitati klikom na link OVDE.

1 Pravilnik o energetskoj efikasnosti zgrada („Službeni glasnik RS“, 061/2011); Pravilnik o uslovima, sadržini i načinu izdavanja sertifikata o energetskim svojstvima zgrada („Službeni glasnik RS“, 069/2012)
Pravilnik o sadržini, načinu i postupku izrade i načinu vršenja kontrole tehničke dokumentacije prema klasi i nameni objekata („Službeni glasnik RS“, br. 73/2019)

Prethodni tekstEV 2E – mašina za čišćenje uglova PVC profila
Sledeći tekstING.AL – Automatska vrata