Ekološko ocenjivanje elektrohromatskog prozora

Pokazatelji ekološke efikasnosti korišćeni su za procenu ekološkog profila proučavanog elektrohromatskog prozora za tri klimatske oblasti: oblast u kojoj dominira hlađenje, oblast u kojoj dominira grejanje i oblast sa umerenom klimom.

Primenjena strategija regulacije bila je zasnovana na proceni poželjnog odnosa između vremena u kojem elektrohromatski prozor treba da ostane u obojenom ili izbeljenom stanju tokom godine, da bi na kraju prozor tokom hladne/ tople sezone bio u njegovom izbeljenom/ obojenom stanju.

Očekivani vek prozora varirao je između 10 i 25 godina. S obzirom na troškove kupovine elektrohromatskog prozora, za koje su date pretpostavke u ovoj studiji, oni su se kretali od 300 do 1200 €/ m2, dok je za druge ispitivane tipove zastakljenja korišćena njihova trenutna cena od (120 do 150 €/ m2). Obavljena je proširena energetska i ekološka procena elektrohromatskog prozora. [55]

Rezultati pokazuju da se primeni elektrohromatskog prozora daje prednost u oblastima u kojima dominira potreba za hlađenjem, gde ušteda energije usled smanjenog rashladnog i grejnog opterećenja (tj. BENr) može da dostigne 56 %.

Za izabranu strategiju regulacije u svim slučajevima, elektrohromatski sistem je po učinku premašio druge proučavane prozore. EEP dostiže svoju maksimalnu vrednost (po potrošenom MJ uštedi se preko 30 MJ) u oblastima u kojima dominira potreba za hlađenjem, kada očekivani radni vek iznosi 25 godina.U pogledu ovog pokazatelja, dvostruko zastakljeni prozor ima bolje karakteristike od elektrohromatskog prozora u svim slučajevima zbog njegovih potpuno industrijalizovanih procesa proizvodnje što smanjuje potrebnu energiju za proizvodnju. Odgovarajući GHGr može da dostigne 350 kg ekvivalent 1,4-DCB, što potvrđuje energetske prednosti i ekološki povoljno ponašanje ovih prozora. Ove vrednosti su šest puta veće od odgovarajuće vrednosti izvedene iz primene DG, dok ECSS daje još bolje rezultate.

U pogledu pokazatelja CI koji određuje troškove neto dobitaka energije i koji je izražen u evrocentu po MJ dobitka energije, zaključeno je da samo u slučaju kada se radni ciklus EC prozora produži preko 20 godina i njegova cena bude smanjena na 200 €/ m2, vrednosti CI su smanjene ispod trenutne cene električne energije. Shodno tome, CI za konvencionalne prozore u svim slučajevima ostaje ispod ove vrednosti.

Na osnovu ove analize i u pogledu profila ekološke efikasnosti proučavanog sistema, može se izvući zaključak da elektrohromatski prozor može da predstavlja komponentu koja štedi energiju u zgradi, tako što obezbeđuje značajno smanjenje potreba za hlađenjem i grejanjem prostora.

Zaključeno je da ekološka efikasnost elektrohromatskog prozora zavisi od tri faktora:

  • Troškova kupovine, za koje se očekuje da budu znatno veći od onih za konkurentne proizvode za zastakljivanje. Elektrohromatski prozori su predstavljeni na tržištu tokom prethodnih dvadeset godina, ali bez konkurentnih cena. [59-61] Njihova cena mora da bude niža kako bi prednosti pogonske energije prevazilazile vrednost inicijalnih troškova. Gornja granica od 800 €/m2 odgovara proceni za veću inicijalnu tržišnu cenu, dok donja granica od 200 €/m2 predstavlja razumnu cenu koju treba postići u budućnosti. [54-62]
  • Očekivani vek trajanja je i dalje nesiguran i prilično ograničen. Neophodno je da se vek trajanja EH prozora produži da bi se kroz uštedu energije kompenzovali inicijalni troškovi, kao i energija potrošena za njegovu proizvodnju. Za elektrohromatski prozor vek trajanja duži od 15 godina predstavljao bi realan scenario [57, 62, 63]
  • Energija potrebna za njihovu proizvodnju, je veća u poređenju sa sistemima sa jednostrukim zastakljenjem. Očekuje se da će potencijalna industrijalizacija i primena novih tehnologija tokom procesa proizvodnje smanjiti energiju potrebnu za proizvodnju. Takođe imaće pozitivan uticaj na druga dva faktora, čime će se poboljšati i cena i ekološka efikasnost elektrohromatskog prozora.

Literatura:

  • [55] ***Leiden University. Life Cycle Assessment: An operational quide to ISO standards. Centre of Enviromental Science, Leiden University 2001. Netherlands
  • [56] *** SimaPro 6, Consultants, 2005. The Netherlands, http:///www.pre.nl
  • [57] *** Resfen 3.1 Lawrence Berkeley National Laboratory, Berkeley, CA 94720 USA, LBNL-40682 Rev. BS-371. 1995.
  • [58] Lampert, C.M. Solar Eenergy Materials and Solar Cells 52 (1998) 207.
  • [59] Granqvist, C.G., Solar Energy Materials and Solar Cells 60 (2000) 201.
  • [60] Granqvist, C.G., A. Hultäker, Thin Solid Films 411 (2002) 1.
  • [61] Sbar, M. Badding, R. Batziak, K. Cortez, L. Laby, L. Michalski, T. Ngo. S. Shultz, K. Urbanik, Solar Energy Materials and Solar Cells 56 (1999) 321.
  • [62] Marelli, G., Renewable Energy 15 (1-4) (1998) 306.

Autori teksta: Prof. dr D. Škobalj, Ž. Đokić, dipl. maš. inž.