Imali smo čast razgovarati s osnivačem tvrtke Ljubenković d.o.o. Aleksandrom Ljubenkovićem, koji je s urednikom našeg časopisa, Predragom Rađenom, podijelio priču o svom osobnom i poslovnom putu, koji su na neki način međusobno neodvojivi. Ovaj razgovor je puno više od običnog intervjua – to je životna priča čovjeka koji je krenuo od nule i koji je, zahvaljujući svom trudu i predanosti, improviziranu radionicu pretvorio u tvrtku koja danas ima oko 300 zaposlenika.
Ovo je priča o čovjeku koji je u maloj garaži sanjao velike snove. Iza sebe ima 25 godina iskustva, razdoblje u kojem se tržište nemilosrdno mijenjalo iz dana u dan i preživljavali su samo oni koji su bili spremni na promjene i stalnu prilagodbu. U nastavku teksta možete pročitati o Aleksandrovom poslovnom putu od pronalaska posla putem oglasa u novinama pa sve do stvaranja tvrtke koja surađuje s najvećim svjetskim proizvođačima stolarije i iz godine u godinu nastavlja pomicati granice.
Možete li nam reći kakav je bio Vaš put, kako ste došli na ideju da otvorite tvrtku koja proizvodi rolete?
Moj put počinje, takoreći, od malih nogu, naime, moj otac se bavio ugradnjom roleta, a ja sam još kao srednjoškolac išao s njim na teren i pomagao mu.
Dakle, u ovom sam poslu već 25 godina, drugim riječima, od svoje 15. godine. Naime, moj pokojni otac se bavio ugradnjom roleta, ali u to vrijeme dolazak na posao išao je malo drugačijim putem. Dao bi oglas u tadašnje dnevne novine „Politika“ i čekao da ga netko nazove da im promijeni rolete, gurtne na roletama… Bilo je to vrijeme kada su ljudi imali drvenu stolariju i svi ti elementi su se obično mijenjali kada su je lakirali.
Posao je funkcionirao tako da bi me otac čekao poslije škole ako sam bio u jutarnjoj smjeni i zajedno bismo išli na teren, a ja bih mu tamo pomagao. Ako sam bio u popodnevnoj smjeni, išli bismo na teren prije škole. Moja uloga na terenu bila je dodati mu roletu ili bušilicu, a obično nas je pratio njegov prijatelj Zdravko, koji je još uvijek u poslu.
Kada je došlo do prekretnice u tom načinu poslovanja?
Ovakav način poslovanja funkcionirao je do 2004. godine, kada se dogodila ozbiljna prekretnica – moj otac je preminuo. Iza njega smo ostali njegova sestra, majka i ja i praktički smo živjeli na „rubu preživljavanja“. Morao sam se zaposliti… a našao sam posao u „branši“ – istovarivao sam kamione s prozorskim profilima i to sam radio oko šest mjeseci.
Kada odlučujete da je vrijeme za promjene i vraćate se očevom zanatu?
Brzo sam shvatio da je vrijeme za neke promjene i razmišljao sam čime bih se trebao baviti. A onda sam shvatio da me otac naučio osnovama zanata i da znam postavljati rolete, gurtne, venecijanere… Tada sam odlučio pokušati preko „Halo oglasa“, tako je sve počelo, počeo sam odgovarati na pozive i ići na teren. U početku nisam puno zarađivao, ali znao sam da moram nastaviti raditi i boriti se.
U posao sam ulazio postupno, na početku su to bili venecijaneri i gurtne jer su nekako bili lakši, a opet je trebalo imati neko iskustvo s bušenjem stolarije, a da se ljudima ne uništi. Imao sam i pomoć, prijatelj Miloš je išao sa mnom na teren i to mi je puno značilo. Tako smo radili od otprilike 2006. godine, lokalno i po preporukama, do 2009. godine kada je počela ekspanzija PVC stolarije.
Šta je za Vas i Vaše poslovanje značila pojava PVC stolarije na tržištu?
Pojava PVC stolarije na tržištu donijela je velike promjene. Naime, oni koji imaju drvenu stolariju odlučuju se na promjenu jer im njezino održavanje više nije opcija, a onda ja nekako „ispadam“ iz priče. Drugim riječima, proizvođači stolarije uz prozore sada nude i rolete pa me ljudi više ne trebaju i pozivi prestaju pristizati.
Tada shvaćam da je vrijeme za promjenu i odlučim se okušati u proizvodnji roleta. Proizvodnja je započela u mojoj garaži. Zajedno sa suprugom Bojanom počinjem izrađivati rolete i komarnike cijelu noć. Posao je polako počeo napredovati i pojavila se potreba za proširenjem tima. Tada zapošljavam Davida, koji je sa mnom već 17 godina. Čovjek koji mi je od početka velika podrška i u kojeg imam povjerenja i kojeg smatram članom obitelji.
Kako je izgledao Vaš put u proizvodnji i kako ste dolazili do prvih klijenata?
Proizvodnjom smo se počeli baviti 2009. godine. A do klijenata smo dolazili putem oglasa – pronašli bismo proizvođače stolarije i ponudili im naše rolete po konkurentnoj cijeni. Moja supruga Bojana također je istraživala oglase, zvala potencijalne klijente, a zatim bismo zajedno odlazili u tvrtke i nudili našu ponudu.
Snalazili smo se na sve moguće načine, a posao se polako počeo širiti. Moj život u tom razdoblju izgledao je tako da čim ustanem ujutro počnem izrađivati rolete, a zatim ih pakiram i vozim do Ljiga. Znao sam stati na Ibarskoj magistrali i odspavati prije nego što nastavim isporučivati rolete.
Pratili smo tržište, ne mogu reći da nije bilo teško – bilo je, i još uvijek jest, ali važno je da čovjek nauči svakodnevno rješavati probleme i ne bježati od njih. Od tada smo puno napredovali. Proširili smo proizvodnju u Bosni i Hercegovini, otvorili tvrtku u Hrvatskoj za prodaju proizvoda, a u Srbiji otvaramo veliki pogon za plastifikaciju, kao i pogon za proizvodnju stolarije. Ljubenković Grupa sada ima oko 300 zaposlenika i to nije brojka na kojoj planiramo stati.
Kada je započelo širenje poslovanja, kada ste odlučili da je vrijeme za veći poslovni prostor?
Proširenje se nije dogodilo odmah, događalo se postupno tijekom godina, 2014. godine počeo sam razmišljati o kupnji prostora gdje bih mogao izgraditi halu.
Tu ideju sam ostvario 2018. godine, kada sam kupio oko 60 hektara zemljišta, ali gradnja nije odmah započela. U roku od godinu dana uspjeli smo kupiti okolno zemljište kako bismo imali veću površinu za gradnju. Sada imamo oko 2,5 hektara na kojima se nalazi oko 7000 m² poslovnog prostora, koji uključuje urede, proizvodne pogone, pogone za plastifikaciju.
Tu je i Evrometal, stara obnovljena tvrtka iz Petrovca na Mlavi, koja je uvijek bila prepoznata i cijenjena po svojoj kvaliteti, a s kojom smo stjecajem okolnosti dugo surađivali s roletama. I kada su imali smjenu generacija, bili smo tu u pravom trenutku, i odlučili smo ući i u taj dio posla – kupili smo suvremene centre za obradu i sve podigli na novu razinu…
Sada počinjemo surađivati s Profine-om, Kömmerling-om i Gealan-om, a za aluminijsku stolariju imat ćemo Alumil, Akpu i Aluris iz Niša. Ali općenito, naš sustav je samo proizvodnja, kao i s roletama, ne poslujemo s fizičkim osobama. Želimo svojim kupcima ponuditi dobru uslugu, dobar proizvod, sve izvesti i donijeti u radionicu na montažu, kako ne bi imali dodatnih komplikacija.
Sada ste se proširili na područje Kozarske Dubice, zašto ste odabrali baš tu lokaciju?
Što se tiče Kozarske Dubice, tamo smo prije dvije godine kupili oko 2,2 hektara zemlje i pokrenuli proizvodnju na oko 1000 m². Grace period je trajao oko godinu dana, ali sada tamo imamo 23 zaposlenika. Lokacija je bila strateška odluka – radimo u Bosni i Hercegovini, a ova lokacija nam je odgovarala zbog kratke udaljenosti od granice, samo 15 km. Zagreb je također udaljen oko 100 km odatle. Prvotni plan je bio baviti se tržištem Bosne i Hercegovine, a kada se tim osposobi, proizvodit ćemo tamo i za hrvatsko tržište.
Jeste li zadovoljni kako su Vas tržišta Bosne i Hercegovine i Hrvatske prihvatila i reagirala na Vas, jeste li sada prepoznatljivi?
U Bosni i Hercegovini prisutni smo od 2017. godine, ali sada je prisutnost znatno povećana zbog proizvodnje koju smo tamo otvorili i operativniji smo. Što se tiče Hrvatske, tamo smo tek tri godine. Kako to obično biva, prva godina je prošla sa značajnim troškovima, druga s nešto manjim, ali treća je krenula uzlaznom putanjom.
Ljudi nas prepoznaju, a tome je pridonijela i naša prisutnost specijaliziranom časopisu „Prozori+Vrata“. I tamo smo proširili tim, sada imamo četiri osobe koje rade u prodaji i posjećuju tržišta Istre, Dalmacije i zapadne Slavonije, što je trenutno naša ciljana skupina. Ljudi prepoznaju kvalitetu, odgovornost, konkurentnost na tržištu, prepoznaju naš brend i referencu koju gradimo posljednjih 20 godina.
Kad se osvrnete iz ove perspektive, što je bilo najteže u poslu?
Iskreno ću reći, ništa mi nije bilo teško. Meni novac nikada nije bio na prvom mjestu, već poslovni uspjeh. Kada sam počeo, lokalna tvrtka je izrađivala 50 roleta dnevno, a ja sam radio samo od pet do deset, tada sam razmišljao kako bih volio moći izraditi 50 roleta. I onda sam jednog dana napravio tih 50 roleta, ali moje su ambicije porasle – počeo sam htjeti 150 i 200.
Kad sam to postigao, htio sam biti najveći proizvođač na Balkanu bez lažne skromnosti. I težim tome. Svaki dan je težak, stalno prolazimo kroz neke krize, kako na privatnoj tako i na globalnoj razini, suočavamo se s izazovima, ali ne odustajemo. Uvijek me motiviraju tvrtke koje su na tržištu već 60, 70 godina i spoznaja da ni njima svaka godina nije bila laka. Ali ako mene pitate, dobro je što nije lako jer nam život daje izazove koji nas čine jačima i koji nam ne daju da zaspimo, zato se i budim u 2:20 h ujutro da bih svaki dan bio spreman za zadatak.
Koliki je vaš trenutni dnevni prosjek proizvodnje i je li danas izazov pronaći kvalitetnu radnu snagu?
Naša prosječna proizvodnja u sezoni je između 900 i 1000 roleta dnevno, a radimo u dvije osmosatne smjene. Što se tiče radne snage, imamo oko 50 radnika iz Indije i Nepala. Međutim, najvažniji je profil radnika, imamo one koji su s nama više od 15 godina, koji su doslovno kopali kanale oko tvrtke i koji su ostali, poštuju, a što je najvažnije, odani su – takvi s moje strane imaju ogromno poštovanje. Ali na kraju dana, čovjek je čovjek, ne dolaze svi na posao dobro raspoloženi, ne odgovaraju svima isti uvjeti…
Stoga, kada smo radili na proširenju, ono što nismo mogli pronaći kod domaćih radnika, pronašli smo kod stranaca i doveli 50 Indijaca. Što se njih tiče, imam samo riječi hvale, neki su tu više od 5 godina. Imamo Indijca koji je naučio i srpski jezik, bez problema čita naloge i razgovara s kupcima na srpskom. Na kraju, najvažnije je da u tvrtki vlada zdrava atmosfera. Normalno je da radnici dolaze i odlaze, da imaju svoje zahtjeve, a ja uvijek pokušavam pronaći ravnotežu i da se nađemo na sredini.
Iz vaše perspektive, kako izgleda današnje tržište, je li u posljednjih 15 godina bilo više fokusa na kvalitetne materijale, kvalitetne proizvode?
U posljednjih nekoliko godina, a posebno u posljednje četiri, čini se da se probudila svijest o kvaliteti stolarije. Jednostavno rečeno, stolarija koja se prije radila, a koja je bila „no name“ sada dolazi na naplatu jer je ljudi mijenjaju za novu PVC ili ALU stolariju. Stoga kupci tome pristupaju ozbiljnije, raste svijest da bi trebali ugraditi kvalitetnu stolariju zbog svih prednosti koje ona donosi, posebno energetske učinkovitosti.
Naravno, kvaliteta roleta ne bi smjela odstupati od toga.
Kako danas izgleda komunikacija sa kupcima, jesu li svjesni prednosti kvalitetnog stakla i pravilne ugradnje?
Sve navedeno je vrlo važno, a osoba koja prodaje stolariju trebala bi sve to na pravi način prezentirati potencijalnim kupcima. Naravno, komunikacija se puno promijenila posljednjih godina. Kupci su informiraniji, sve je dostupno na internetu, a imamo i kupce koji dolaze sa specifičnim zahtjevima, što je jako dobro. To nam dodatno olakšava posao, jer se ne moramo baviti „uvjeravanjem“
Naš je zadatak onda puno jednostavniji, samo mu trebamo prenijeti svoje znanje o proizvodima i potvrditi njegov izbor. Treba imati na umu da na tržištu ima svega i da svatko ima svoj sustav rada, svoje profile, rolete, ali općenito mislim da su kupci svjesni da im je potrebna kvaliteta. Međutim, odabir dobrog profila uz pravilnu ugradnju nikada ne može promašiti.
Kada se osvrnete na svoj poslovni put, biste li išta promijenili u vezi s njim?
Bit ću iskren – ne bih. Čak i kada mi dođu ti teški trenuci i pitam se zašto mi je sve ovo trebalo. Najbolje vrijeme mi je bilo kada sam vozio žuti Kangoo i kada nas je bilo samo šestero u timu i kada je sve bilo pod kontrolom – ta misao nije ostala sa mnom dulje od 10 minuta. Ali u osnovi tako funkcioniram, kod mene nema crno-bijelog, kada nešto želim – idem po to, čak i ako glavom probijam zid, što kažu „sam pao, sam se ubio“. Hvala Bogu da nismo padali, napredujemo, borimo se, kupci su uz nas, kao i dobavljači, upravo zato što stojimo iza zdrave priče. Zato ljudi žele surađivati s nama, a i mi volimo surađivati s drugima, posebno s našim ljudima.
Gde vidite tvrtku Ljubenković za 10 godina?
Bez lažne skromnosti, vidim nas u još većoj proizvodnji roleta, da povećamo proizvodnju s 1000 na 2000. Moj uzor je oduvijek bio Portos iz Poljske, kojeg sam posjetio 2016/17. godine, a koji u 24 sata u tri smjene proizvede 2500 roleta – ja bih volio 3000, to je plan kojem težimo. A budući da smo sada počeli raditi sa stolarijom, dat ću malo vremena da se uhodamo i posvetimo tome ove godine. Za sljedeću godinu ipak planiramo novu priču, za koju bi se moglo reći da je megalomanska, a za 10 godina vidimo se na krovu Europe. 😊
„Na kraju ovog razgovora možemo zaključiti da Aleksandrov put nije bio nimalo lak, ali i da se veliki snovi sanjani u maloj garaži mogu ostvariti ako u njih dovoljno vjerujete. Za našu redakciju uvijek je čast kada surađujemo i razgovaramo s ljudima koji na ovaj način postižu uspjeh. Jer upravo ovakve priče daju nadu da čovjeka koji je spreman raditi i boriti se, nedaće ne mogu pokolebati i da će takav čovjek uvijek pronaći izlaz iz svake situacije, jer svemu pristupa srcem. Aleksandrova priča nas je inspirirala i želimo mu zahvaliti što je s nama podijelio dio svoje životne priče, što će zasigurno biti motivacija mnogima“, redakcija časopisa „Prozori+Vrata“.
