Kako energetski intenzivna industrija stakla, koja je dosad u velikoj mjeri ovisila o prirodnom plinu, može postati ugljično neutralna do 2045. godine? Tim se pitanjem bave Bundesverband Glasindustrie e.V. (BV Glas – Savez njemačke industrije stakla) i Institut für Energiewirtschaft und Rationelle Energieanwendung (IER – Institut za energetsku ekonomiju i racionalno korištenje energije) Sveučilišta u Stuttgartu.
Na sajmu glasstec 2026 bit će predstavljena studija „Staklo 2045 – Plan dekarbonizacije njemačke industrije stakla“. Uoči sajma, prof. dr. Peter Radgen, voditelj Katedre za energetsku učinkovitost pri IER-u, podijelio je s Messe Düsseldorf neke od ključnih uvida iz studije.
Profesore Radgen, drago nam je što nam možete unaprijed predstaviti neke od zaključaka studije Staklo 2045 koju BV Glas i IER predstavljaju na sajmu glasstec 2026 u listopadu. Koji su ključni uvidi u odnosu na studiju iz 2022. godine?
Za početak s pozitivnom činjenicom: opsežna dekarbonizacija njemačke industrije stakla do 2045. tehnički je izvediva. Međutim, s obzirom na to da imamo različite zahtjeve sektora ravnog stakla, ambalažnog stakla i specijalnog stakla, ne postoji jedan jedinstveni put tranzicije koji bi odgovarao svima. Dekarbonizacija će stoga zahtijevati kombinaciju elektrifikacije, zelenog vodika, hibridnih rješenja, kružnog gospodarstva i komplementarnog upravljanja ugljikom.
Možda vaszanima
Što će biti ključno za uspješnu transformaciju?
Industrija stakla trenutačno mora ubrzati svoju transformaciju u iznimno zahtjevnim uvjetima. Ključni čimbenici uspjeha uključuju međunarodno konkurentne cijene energije, ubrzano širenje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, elektroenergetsku i vodikovu infrastrukturu te na dokazima utemeljene i pouzdane dugoročne političke okvire.
Postoje li regionalne razlike u transformaciji?
Općenito govoreći, neizvjesnost svima otežava planiranje. Međutim, postoje i prepreke specifične za pojedine regije koje usporavaju transformaciju. Izgledi za uspjeh ovise, primjerice, o regionalnoj dostupnosti električne energije iz obnovljivih izvora, kapacitetima elektroenergetske mreže, mogućnostima skladištenja električne energije i vodikovoj infrastrukturi.
Tvrtke čije se peći za topljenje stakla ne nalaze u blizini planirane osnovne vodikove mreže suočit će se s većim izazovima pri uspješnoj provedbi tog puta tranzicije. Hoće li se odlučiti na transport vodika ili na prelazak na drugi izvor energije u konačnici će također ovisiti o troškovima.
Znači li to da će električna energija vjerojatno imati prednost pred vodikom?
U načelu bi vodik bio jednostavnija opcija jer bi industriji omogućio nastavak korištenja postojeće tehnologije topljenja. Zapravo, upravo je to pitanje već izazvalo žestoku raspravu, a mnoge tvrtke čekaju buduću osnovnu vodikovu mrežu.
U konačnici je, međutim, odlučujući čimbenik trošak. Vodik još nije ekonomski isplativ – trenutačno je oko pet puta skuplji od prirodnog plina – zbog čega je napredak usporio. Elektrifikacija je također ključni pokretač istraživanja i razvoja novih koncepata peći za topljenje.
Jesu li hibridni koncepti topljenja samo prijelazno rješenje ili će ostati sastavni dio proizvodnje stakla?
Pretpostavljam da će postati trajno prijelazno rješenje. Hibridni sustavi postižu dobre rezultate čak i kada se umjesto prirodnog plina koristi vodik. Međutim, ono što je izvedivo u konačnici će ovisiti o lokaciji.
Tvrtke koje nemaju pristup vodiku – bilo putem osnovne vodikove mreže ili ekonomski isplativih mogućnosti transporta – morat će se osloniti isključivo na električnu energiju.
Kako se promijenila ukupna situacija?
U našoj najnovijoj studiji očekivali smo da će proizvodnja stakla ostati stabilna ili se blago povećati. Nažalost, sada bilježimo pad proizvodnje. Neki proizvođači možda odgađaju hladne popravke svojih peći za topljenje dok još traje neizvjesnost oko najprikladnijeg puta dekarbonizacije. To je osjetljivo pitanje jer bi propuštanje razdoblja predviđenog za hladnu popravku tijekom tehnološke tranzicije moglo značiti da će tvrtka još deset do dvadeset godina ostati vezana uz postojeći sustav. Neke bi peći čak mogle biti trajno stavljene izvan pogona.
Situacija je osobito izazovna na lokacijama koje imaju samo jednu peć za topljenje. Zaustavljanje rada te peći moglo bi utjecati na budućnost cjelokupne infrastrukture.
Što je s upravljanjem ugljikom? Je li bilo novih razvoja?
Hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) te hvatanje i korištenje ugljika (CCU) danas se promatraju znatno povoljnije nego prije četiri godine. Tada, primjerice, u Njemačkoj još nije postojao pravni okvir za transport i skladištenje CO₂.
To je općenito omogućeno od studenoga 2025. zbog čega smo u aktualnoj studiji razmotrili tu mogućnost za rješavanje procesnih i preostalih emisija. Riječ je o emisijama stakleničkih plinova koje se ne mogu ukloniti dosljednom provedbom svih tehnički i ekonomski izvedivih mjera za njihovo smanjenje.
One, primjerice, uključuju CO₂ koji se oslobađa tijekom uklanjanja kiselih komponenti iz karbonatnih sirovina. Procesne i preostale emisije, kao i neizbježne emisije povezane s transportom i proizvodnjom vatrostalnih materijala za peći, pripadaju opsegu 3 (Scope 3) i nisu razmatrane u našoj studiji.
Izbjegavanje i tih emisija te postizanje neto nulte razine emisija u svim opsezima zahtijevalo bi dodatnu mjeru trajnog uklanjanja ugljikova dioksida (CDR – Carbon Dioxide Removal).
Kakvu bi ulogu korištenje CO₂ moglo imati u budućnosti?
Općenito govoreći, ima mnogo smisla ugrađivati uhvaćeni CO₂ u trajne proizvode. Druga moguća alternativa su kemijski proizvodi, primjerice održiva zrakoplovna goriva (SAF), koja bi mogla pridonijeti dekarbonizaciji zrakoplovne industrije.
CO₂ se također može koristiti kao hranjivo sredstvo u stakleničkoj proizvodnji, što je uobičajena praksa u Nizozemskoj. Nažalost, staklenici trebaju CO₂ samo tijekom proljetne i ljetne vegetacijske sezone. Trenutačno je ukupna količina emitiranog CO₂ daleko previsoka, a još uvijek postoji premalo održivih mogućnosti za njegovu uporabu.
Koje bi infrastrukturne mjere kreatori politika trebali podržati i prioritetno provesti tijekom sljedećih pet do deset godina?
Kreatori politika trebaju se usredotočiti na širenje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i elektroenergetske mreže, kao i na priključivanje industrijskih lokacija na mrežu. Napredak bi se također mogao ubrzati ako bi se ublažio zahtjev za polaganjem elektroenergetskih vodova pod zemljom. U konačnici, brzina tranzicije ovisi o pratećoj infrastrukturi.
Proizvođači stakla ne mogu utjecati na to hoće li vodikova mreža dosegnuti njihove lokacije niti na to hoće li biti dostatnih kapaciteta elektroenergetske mreže. Istodobno je teško donositi dugoročne odluke ako su mjere poput kompenzacije cijene električne energije uvedene samo na razdoblje od tri godine.
Poduzećima je potreban pouzdan okvir koji omogućuje dugoročno planiranje.
Kada biste kreatorima politika mogli prenijeti nekoliko ključnih poruka iz plana, koje bi to bile?
Industrijske sektore treba promatrati šire, ali istodobno diferenciranije. Trenutačna usredotočenost na cement, čelik i kemijsku industriju nije se pokazala korisnom.
Lance vrijednosti treba promatrati cjelovito i jačati ih u svim segmentima. Također su nam potrebne politike utemeljene na dokazima i pouzdane politike koje jasno određuju smjer te podržavaju širenje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, plinske i CO₂ infrastrukture, kao i sam proces tranzicije.
A koje su vaše poruke industriji stakla?
Gdje god je to moguće, izgradite vlastitu opskrbu energijom iz obnovljivih izvora. U većini slučajeva to će biti troškovno učinkovito, čak i ako na kraju predstavlja samo mali dio vaše ukupne potrebe za energijom.
Još sustavnije iskoristite potencijal energetske učinkovitosti, primjerice predgrijavanjem smjese sirovina i staklenog krša, te koristite dostupne programe financiranja. Hvatanje ugljika još je jedno područje u kojem predstoji mnogo posla. Industrija stakla trebala bi se već sada pripremati za to i snažnije ulagati u istraživanje i razvoj. U tom smo pogledu spremni podržati sektor pružanjem znanstvene potpore pilot projektima.
Kada bude potvrđen datum objave studije, hoćete li nam javiti?
Siguran sam da BV Glas već ima na umu datum objave. U svakom slučaju, imam termin za predavanje na sajmu glasstec i veselim se raspravi o rezultatima s predstavnicima industrije.
Hvala Vam što ste s nama podijelili ove vrlo zanimljive uvide!
Sajam glasstec, koji će se od 20. do 23. listopada 2026. ponovno održati u Düsseldorfu, bit će važan događaj koji će usmjeravati raspravu o budućnosti industrije stakla.
