Mahir Hodžić sigurnosni je stručnjak s više od 20 godina iskustva u javnom i privatnom sektoru. Kao vlasnik tvrtke Global Security, izdavača stručnog časopisa i portala a&s Adria te međunarodne medijske platforme a&s Middle East, aktivno pridonosi informiranju, edukaciji i povezivanju profesionalaca unutar sigurnosne industrije.
Hodžić je predsjednik Organizacijskog odbora Adria Security Summita, najvećeg događaja sigurnosne industrije u Jugoistočnoj Europi, te predsjednik Organizacijskog odbora novoosnovanog Bulgarian Security Summita. Kroz medijske, poslovne i konferencijske platforme koje predvodi već dva desetljeća prati razvoj sektora, povezuje njegove ključne aktere i sudjeluje u otvaranju važnih pitanja o budućnosti sigurnosti.
U intervjuu govori o promjenama koje donosi umjetna inteligencija, praktičnoj primjeni AI rješenja, rizicima automatiziranog odlučivanja, važnosti edukacije i razvoju novih kompetencija. Osvrće se i na spremnost kompanija i institucija u regiji da nove tehnologije koriste odgovorno, kao i na ulogu summita u Zagrebu i Sofiji u daljnjem povezivanju i razvoju regionalne sigurnosne industrije.
Možda vaszanima
Kako biste opisali trenutačno stanje sigurnosne industrije i koje promjene danas najviše utječu na način na koji kompanije i institucije upravljaju sigurnošću?
Sigurnosna industrija danas je iznimno dinamična i mijenja se praktički iz dana u dan. Istodobno se razvijaju tehnologije, mijenjaju sigurnosne prijetnje, rastu očekivanja korisnika i uvode novi regulatorni zahtjevi. Zbog toga svi koji djeluju u ovom sektoru moraju biti spremni na kontinuirano učenje, praćenje trendova i unapređivanje vlastitih procesa. Posebno su važne studije slučaja i razmjena iskustava iz stvarnih projekata jer nam pokazuju što doista funkcionira u praksi, a što treba mijenjati.
Posebno je vidljivo približavanje fizičke i kibernetičke sigurnosti. Danas više nije dovoljno odvojeno štititi objekte, mreže i podatke, nego je potrebno integralno upravljati rizicima. Kibernetička sigurnost postala je jedan od ključnih prioriteta za institucije i kompanije jer je izravno povezana s kontinuitetom poslovanja, reputacijom, povjerenjem korisnika i funkcioniranjem kritičnih procesa.
Umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u sigurnosne sustave. Gdje danas vidite njezinu najveću praktičnu vrijednost?
Najveću praktičnu vrijednost umjetne inteligencije vidim u njezinoj sposobnosti da goleme količine podataka brzo pretvori u korisne informacije i upozorenja. U video-nadzoru AI može prepoznati neuobičajeno ponašanje, smanjiti broj lažnih alarma i pomoći u ranom otkrivanju incidenta. U kibernetičkoj sigurnosti ubrzava detekciju phishinga, pokušaja upada i anomalija u ponašanju korisnika.
Posebno je važna automatizacija rutinskih analiza jer sigurnosnim stručnjacima ostavlja više vremena za procjenu rizika i donošenje odluka. AI, dakle, ne treba zamijeniti čovjeka, nego mu omogućiti da reagira brže i preciznije. Njezina najveća vrijednost nije samo u naprednijoj tehnologiji, nego u prijelazu s naknadnog reagiranja na proaktivno prepoznavanje i sprječavanje prijetnji.
Uz mogućnosti koje donosi, AI izaziva i određene strahove. Koji su najveći rizici njegove primjene u sigurnosnom sektoru i kako osigurati odgovorno upravljanje, transparentnost i ljudski nadzor nad automatiziranim odlukama?
Najveći rizici su pogrešne ili pristrane procjene, nedovoljna transparentnost načina na koji je sustav donio zaključak, ugrožavanje privatnosti te mogućnost manipulacije podacima i samim AI modelom. U sigurnosnom sektoru jedna pogrešna identifikacija ili nekritičko oslanjanje na automatiziranu preporuku može imati ozbiljne posljedice.
Zato AI treba koristiti kao podršku, a ne kao zamjenu za odgovornu ljudsku odluku. Organizacije moraju jasno definirati gdje se AI koristi, na kojim podacima radi i tko snosi odgovornost za rezultat. Potrebni su redovito testiranje, vođenje evidencije odluka, neovisne provjere, zaštita podataka i mogućnost da ovlaštena osoba zaustavi ili poništi automatiziranu odluku. Posebno kod odluka koje utječu na prava, sigurnost ili privatnost ljudi, posljednja riječ mora ostati na čovjeku.
Koliko su kompanije i institucije u regiji spremne koristiti AI kao alat za unapređenje poslovnih i sigurnosnih procesa, a ne samo kao novu tehnologiju koju treba nabaviti?
Spremnost je neujednačena. U regiji postoje kompanije koje već uspješno koriste AI za analizu podataka, video-nadzor, automatizaciju i kibernetičku sigurnost, ali značajan broj organizacija još mu pristupa prvenstveno kao tehnologiji koju treba nabaviti.
Poseban izazov za institucije predstavljaju naslijeđeni sustavi, fragmentirani podaci i sporiji procesi nabave i odobravanja, zbog čega uvođenje AI rješenja mora biti postupno i dobro planirano.
AI ne može riješiti loše definiran proces. Može samo brže ponavljati njegove slabosti. Zato je potrebno prvo utvrditi konkretan poslovni ili sigurnosni problem, osigurati kvalitetne podatke, odrediti odgovorne osobe i postaviti mjerljive ciljeve. Nakon toga AI treba testirati na ograničenom procesu, pratiti rezultate i tek onda širiti primjenu. Najspremnije će biti organizacije koje istodobno ulažu u tehnologiju, edukaciju zaposlenika i odgovorno upravljanje promjenama.
Kakvu ulogu imaju edukacija i razvoj novih kompetencija u ovom procesu? Može li AI istodobno ubrzati obuku stručnjaka i pomoći industriji da odgovori na nedostatak kvalificiranog kadra?
Edukacija je ključna jer se tehnologija danas mijenja brže nego formalni obrazovni programi. Stručnjacima više nije dovoljno jednokratno školovanje; potrebno je kontinuirano usavršavanje kroz praktične obuke, simulacije incidenata, studije slučaja i razmjenu iskustava.
AI može značajno ubrzati taj proces. Može prilagoditi obuku razini znanja pojedinca, kreirati realne scenarije, pomoći u analizi incidenata i učiniti stručnu dokumentaciju dostupnijom. Istodobno, automatizacijom rutinskih zadataka omogućuje iskusnim stručnjacima da se posvete složenijim procjenama i mentorstvu mlađih kolega.
Ipak, AI neće sam po sebi riješiti nedostatak kadra. Može ublažiti taj problem i povećati produktivnost, ali ne može zamijeniti iskustvo, kritičko razmišljanje i odgovornost čovjeka.
Adria Security Summit ove godine dolazi u Zagreb, dok će Sofija ugostiti prvo izdanje Bulgarian Security Summita. Što ova dva događaja donose regionalnoj sigurnosnoj industriji i kakvu ulogu mogu imati u njezinu povezivanju i daljnjem razvoju?
Adria Security Summit već godinama ima ulogu središnjeg mjesta okupljanja sigurnosne industrije Jugoistočne Europe. Dolaskom u Zagreb nastavljamo njegov regionalni karakter i dovodimo proizvođače, sistem integratore, distributere, institucije, krajnje korisnike i stručnjake iz različitih zemalja na jedno mjesto. Zagreb, kao jedno od najvažnijih poslovnih i prometnih središta regije, pruža dobru priliku za povezivanje tržišta Europske unije sa zemljama Jugoistočne Europe.
Bulgarian Security Summit predstavlja sljedeći korak u razvoju tog regionalnog ekosustava. Bugarska ima razvijeno tržište, snažne stručne kompanije i važan geografski položaj, ali nedostajala joj je specijalizirana međunarodna platforma koja povezuje sve segmente sigurnosne industrije. Zajedno s našim partnerom, Nacionalnom asocijacijom kompanija za industrijsku sigurnost (NAFTSO), želimo domaćim kompanijama omogućiti veću međunarodnu vidljivost, a globalnim i regionalnim proizvođačima olakšati pristup bugarskom tržištu.
Vrijednost oba događaja nije samo u predstavljanju novih proizvoda. Njihova važnija uloga je u razmjeni znanja, predstavljanju iskustava iz stvarnih projekata i otvaranju dijaloga. Kroz konferencijski program i B2B sastanke sudionici mogu istodobno upoznati nova rješenja, pronaći poslovne partnere i razgovarati s ljudima koji donose odluke.
Sigurnosne prijetnje danas ne poznaju državne granice, pa ni odgovor industrije ne može ostati zatvoren unutar pojedinačnih tržišta. Naš cilj je da oba Summita budu mjesta na kojima se neće samo govoriti o trendovima, nego će se razmjenjivati praktična iskustva, pokretati partnerstva i dogovarati projekti koji mogu unaprijediti sigurnost cijele regije.
