Energetski učinkovita zgrada ne jamči nužno i ugodan boravak tijekom ljeta. Sve toplija ljeta pokazala su da kvalitetan prozor više nije moguće promatrati odvojeno od zaštite od sunca i načina prirodnog provjetravanja.
Zašto se suvremeni objekti pregrijavaju, kako odabrati odgovarajući sustav zasjenjenja te koje su prednosti roleta, vanjskih žaluzina, ZIP-screenova i arhitektonskih sjenila? U vrijeme klimatskih promjena razumijevanje odnosa između prozora, stakla, sjenila i ventilacije postaje jedan od ključnih preduvjeta za ugodnu i energetski učinkovitu arhitekturu.
Energetska učinkovitost više nije samo pitanje zime
Posljednjih desetljeća energetska učinkovitost prozora gotovo se poistovjećivala sa zimskim gubicima topline. Govorilo se o broju komora, dubini profila, izolacijskom staklu, toplim rubovima i sve nižim vrijednostima prolaska topline. Takav pristup bio je logičan u razdoblju kada je osnovni cilj bio smanjiti potrošnju energije za grijanje.
Danas, međutim, sve toplija i dulja ljeta pokazuju da smo predugo zanemarivali drugu polovicu problema.
Zgrade koje zimi ostvaruju vrlo male toplinske gubitke tijekom ljeta mogu postati izrazito sklone pregrijavanju. Velika količina topline ulazi kroz staklene površine, a dobro izolirana ovojnica zatim otežava njezino prirodno oslobađanje.
Objekt može imati izvrsno izolirane zidove i prozore, a ipak tijekom ljeta biti neugodan za boravak. Razlog je jednostavan: toplinska izolacija usporava prolazak topline kroz konstrukciju, ali ne može zaustaviti sunčevo zračenje koje kroz staklo ulazi u prostor. Kada se sunčeva energija apsorbira u podovima, zidovima i namještaju, pretvara se u toplinu koja ostaje zarobljena u interijeru.
U suvremenoj arhitekturi problem je dodatno povećan velikim staklenim površinama. Južna i zapadna pročelja često se otvaraju prema pogledu, terasi ili vrtu, bez dovoljno analize ljetnih uvjeta. Rezultat su prostori koji već od proljeća ovise o klimatizaciji. To je teško pomiriti s deklariranom održivošću zgrade.
Vanjska zaštita od sunca najučinkovitije sprječava pregrijavanje
Najdjelotvornija zaštita od sunca nalazi se s vanjske strane stakla. To nije nova spoznaja, ali se u praksi i dalje zanemaruje. Unutarnje zavjese, rolo-zavjese i sjenila mogu smanjiti blještanje i povećati privatnost, no znatan dio sunčeve energije već je prošao kroz staklo i zagrijao prostor. Vanjsko sjenilo zaustavlja zračenje prije nego što dođe do staklene površine i zato ima daleko veći učinak.

Koje sjenilo odabrati?
Odabir vrste sjenila ovisi o arhitekturi, orijentaciji, dimenziji otvora i načinu korištenja prostora. Rolete mogu osigurati vrlo učinkovito zasjenjenje, gotovo potpuno zamračenje, dodatnu zvučnu zaštitu i osjećaj sigurnosti. Međutim, kada su potpuno spuštene, prekidaju pogled i bitno smanjuju dnevno svjetlo.
Vanjske žaluzine omogućuju regulaciju kuta lamela, zadržavaju vizualni kontakt s okolinom i precizno upravljaju količinom svjetla. Njihova je velika prednost mogućnost preusmjeravanja svjetla prema stropu uz istodobno smanjenje izravnog sunčevog zračenja. Ipak, zahtijevaju pravilno dimenzioniranje, kvalitetne vodilice i zaštitu od snažnog vjetra.
ZIP-screenovi stvaraju suvremenu, laganu tekstilnu opnu ispred otvora. Ovisno o tkanini, mogu znatno smanjiti sunčeve dobitke, očuvati pogled prema van i uklopiti se u minimalističku arhitekturu.
Međutim, nisu sva platna jednaka. Boja, gustoća tkanja, faktor otvorenosti, refleksija i otpornost na vjetar moraju se odabrati prema stvarnim uvjetima. Tamna tkanina često omogućuje bolji pogled prema van, dok svjetlija može reflektirati veći dio sunčeva zračenja.
Tehnička i vizualna svojstva zato treba uskladiti, a odluku ne svoditi samo na boju koja se najbolje slaže s fasadom. Kod velikih dimenzija važni su i stabilnost platna, kvaliteta vodilica i mogućnost servisiranja.
Kada sjenilo postane dio arhitekture
Brisoleji, pergole i arhitektonski prevjesi posebno su zanimljivi jer zaštitu od sunca pretvaraju u dio arhitektonskog izraza. Pravilno dimenzioniran horizontalni prevjes može ljeti blokirati visoko sunce, a zimi dopustiti ulazak nižih sunčevih zraka. Vertikalni elementi učinkovitiji su na istočnim i zapadnim pročeljima, gdje sunce dolazi pod manjim kutom.
Takva rješenja zahtijevaju da se zaštita od sunca projektira od početka. Kada se sjenilo dodaje nakon završetka fasade, često nema dovoljno prostora za kutiju, vodilice, električne instalacije ili servisni pristup.
Tada nastaju kompromisi koji narušavaju izgled objekta i otežavaju održavanje.
Najskuplje sjenilo često je upravo ono o kojem se počelo razmišljati prekasno. Naknadno bušenje nove fasade, vođenje vidljivih kabela, postavljanje vanjskih kutija i prilagođavanje špaleta povećavaju trošak i umanjuju arhitektonsku čistoću. Cjelovito projektiranje gotovo uvijek je dugoročno racionalnije.
































































