Grilje predstavljaju zaštitu od sunca, neželjenih pogleda i vanjskih utjecaja već dugi niz godina, desetljeća, pa i vjekova. Kao nešto što je dugo u upotrebi širom svijeta, pa i naših prostora, ne čudi što imaju i puno naziva: grilje, sjenila, škure ili vanjski venecijaneri – sve su to različiti nazivi za istu stvar, koja se godinama mijenjala, razvijala i dalje se zadržala u upotrebi, ali naravno, u nešto drugačijoj formi.
U pitanju su specifični elementi stolarije koji služe zaštiti prozora i vrata od atmosferskih utjecaja, sunca i neželjenih pogleda. Tradicionalno su izrađene od drva, letvica i dasaka i vrlo su popularne na starim objektima, ali i mnogim novim gdje se ugrađuju, i izrađene su od aluminija, plastike i drugih materijala.
Vanjske drvene grilje
Prva asocijacija koju nam bude drvene žaluzine su primorski predjeli, jer su tamo kroz vjekove činile vrlo bitan element u zaštiti unutrašnjosti doma od prekomjerne izloženosti suncu. Također, zimi čuvaju toplinu doma i naravno, štite od neželjenih pogleda. Ugrađuju se s vanjske strane, vrlo jednostavno i bez ikakvih većih intervencija na zidovima ili oštećenja već ugrađene građevinske stolarije. Sve češće se stare drvene žaluzine otkupljuju i recikliraju što samo svjedoči o njihovoj izvanvremenskoj ljepoti koja i dalje plijeni, ali i dugovječnosti, ako se odgovarajuće održavaju.
Možda vaszanima
Ovisno o dimenzijama prozora ili vrata, kao i od položaja stolarije na objektu, grilje se razlikuju po svom načinu otvaranja. Mogu biti jednokrilne, dvokrilne ili preklopne na jedno krilo, tj. zglobne. Tradicionalne su najčešće bile dvokrilne, s nagnutim pokretnim letvicama koje omogućavaju da kontrola ulaska svjetlosti i propuštanja pogleda bude moguća i bez otvaranja krila grilja. Izrađuju se od letvica na preklop i njihovo namještanje je vrlo zahvalno za fino podešavanje količine svjetla i vizura.
Osnovni materijal tradicionalnih grilja je drvo. S obzirom na atmosferske utjecaje kojima su one izložene, jako sunce, kišu i mraz, kao i moguće velike temperaturne razlike, važno je da se upotrebljava kvalitetno drvo.
Najčešće je u pitanju puno drvo, i to bijeli bor, ariš ili rjeđe hrast. Ovisno o položaju i pokretljivosti lamela, odnosno poprečnih letvica na griljama, mogu biti otvorene i zatvorene, nepokretne koje su fiksirane, i pokretne. Odgovarajući tip bira se ovisno o namjeni i performansama koje trebaju zadovoljiti, da li je to sjenčanje, zamračivanje, sigurnost ili je presudna estetika.
Nužno je obratiti pažnju na konstrukciju grilja, kako bi mogle dugo služiti svojoj svrsi i nesmetano se otvarati i zatvarati. Njihova krila montiraju se na doprozornike preko čvrstih spojnica, gdje se u zatvorenom položaju s unutarnje strane fiksiraju preko metalne šipke, a u otvorenom preko specijalnih kvačica koje se ugrađuju na fasadni zid. Nije rijetkost da ove specijalne kvačice budu dekorirane i čine prave minijaturne skulpture na fasadama koje i dalje imamo priliku viđati po mnogim starim kućama.
Prednost vanjskih grilja je što odbijaju sunčevu svjetlost prije nego što ona dođe do prozorske površine i time sprečavaju dodatno zagrijavanje prozora i emitiranje viška topline u unutrašnjost prostora. Ovakve vanjske drvene grilje izložene su stalnim vremenskim utjecajima i stoga je potrebno voditi računa o njima i redovno ih održavati.
Osim vanjskih grilja koje su na našim prostorima uobičajene, postoje i unutarnje. Ugrađuju se, kao što im i ime sugerira, u unutrašnjost prostora, čime se zadržava estetski doživljaj i njihova funkcionalnost fleksibilnog namještanja, a ujedno su i zaštićene od atmosferskih utjecaja i samim time su bitno dugovječnije.
Finalna obrada drvenih površina grilja vrši se u više koraka kojim se osigurava njihova trajnost i ljepota, a ujedno se i zadovoljavaju strogi kriteriji zaštite ljudskog okoliša. Finalna boja grilja može biti raznovrsna, od standardne boje drva, preko bijelih, morsko plavih, zemljanih boja koje naglašava fasadu, do boje oraha, trešnje i mahagonija.
Održavanje drvenih grilja
Pravi odgovor na pitanje, koliko je potrebno tretirati grilje ne postoji, jer to ovisi o vrsti drva od kojeg su izrađene, od njihove kvalitete kao i od atmosferskih uvjeta i njihovog položaja. One koje su izložene južnoj strani i direktnom suncu svakako će zahtijevati češće tretiranje od grilja na sjevernoj strani objekta. Isto važi i ako su više ili manje izložene padalinama.
Drvena stolarija može se bojati sandolinom koji sadrži lak koji štiti drvo od isušivanja. U tom slučaju pri sljedećem bojanju se taj sloj mora pobrusiti kako bi sljedeći namaz prodro direktno u drvo i samim tim produžio vijek trajanja grilja. Druga varijanta za tretiranje je farbanje sandolinom bez laka, u prosjeku dva puta godišnje (proljeće – jesen) kako bi drvo stalno izgledalo svježe, dovoljno vlažno i lijepo.
Drvene grilje su estetski element čija je ljepota nezamjenjiva. Zahtjevne su po pitanju održavanja i moraju se redovno tretirati kako bi im se produžio životni vijek. Za razliku od svojih modernih kolega, slabije su i imaju lošije karakteristike, ali drvo kao prirodni materijal je za mnoge nezamjenjiv, a naročito kada nagib poprečnih letvica grilja propusti popodnevno sunce u unutrašnjost prostorije, stvarajući igru svjetla i sjene i obogaćujući prostor jedinstvenim doživljajem.
