Arhitekt Norman Foster kupolu njemačkog Reichstag-a dizajnirao je kao staklenu kupolu, upravo radi simbolike prikazivanja transparentnosti rada njemačkog parlamenta. Naravno, ova staklena kupola odmah je postala jedna od glavnih destinacija Berlina. Neboderi međunarodnog stila bili su obučeni u tzv. strukturalne i polustrukturalne fasade.
Strukturalne fasade su one iz kojih se uz pomoć staklenih površina i sakrivanja aluminijskih profila dobiva jednoobrazna staklena površina, dok je kod polustrukturalnih fasada vidljiv nosivi profil. Fasada od lakih elemenata koji su ovješeni o noseću konstrukciju i vise ispred nje naziva se ovješena fasada. Iako je karakteristika za ovješene fasade da su u pitanju neprekinute staklene površine, ovaj tip fasada se u mnogome može međusobno razlikovati.
Tako po konstruktivnom sklopu razlikujemo okvirne i pločaste ovješene fasade. Pločaste su iz gotovih panela na različite načine vezane za osnovnu konstrukciju, dok okvirne ovješene fasade po načinu montaže razlikujemo s nosivom vertikalnom ili horizontalnom prečkom.
Možda vaszanima
Po dizajnu ih dijelimo na jednostruke ili dvostruke, ovisno o slojevima stakla. Materijali za podkonstrukciju mogu biti aluminij, staklo, čelik ili drvo, a završna obrada može biti od stakla, ali i drugih materijala kao što je lim, kamen, poliester, PVC, kao i različiti kompozitni proizvodi.
Ovješene fasade su stekle veliku popularnost zbog mogućnosti sakrivanja nosivih elemenata iza stakla te pružanja dojma da je čitava fasada zapravo jedna neprekinuta staklena površina.
Takvi objekti koji se najčešće pružaju u visine svojom staklenom fasadom odaju dojam lakoće i najčešće zapravo dominiraju javnim prostorom, kao dostignuća modernih tehnologija. S obzirom na to da ovješene fasade nisu konstruktivni elementi, takve fasade pružile su svojim stvarateljima prostor za razna eksperimentiranja koja nisu samo na području fasada, već i unutarnjeg prostora koji se može sagledavati i izvana. Također, igra polja, svjetla i odsjaja, boja, proporcija, otvorenog i zatvorenog, trenutak je koji je u arhitekturu modernog svijeta uveo sasvim nove dinamike i izazove.
Razlikujemo nekoliko vrsti staklenih fasadnih konstrukcija. Klasične staklene fasade se formiraju od horizontalnih i vertikalnih nosivih profila koji su u punoj veličini vidljivi na fasadi. Prozori se mogu otvarati oko vertikalne i/ili donje horizontalne osi.
Preuzimanje funkcije omotača je postavilo pred staklo niz zahtjeva koje je kao materijal moralo ispuniti. Razvojem i unapređenjem procesa proizvodnje obrade stakla, industrija je u velikoj mjeri uspjela odgovoriti na ove brojne i raznovrsne zahtjeve, što je rezultiralo velikim brojem specijalnih vrsta stakla pogodnih za različite uvjete primjene.
