Za postizanje više razine kulture građenja nužna je suradnja politike, nadležnih tijela, struke i javnosti, a zahtjev za kvalitetom izgrađenog prostora i arhitekture u tom prostoru mora postati sastavni dio svih razvojnih strategija Republike Hrvatske, glavni je zaključak okruglog stola „Gdje je danas ApolitikA?“ u organizaciji Hrvatske komore arhitekata (HKA) i Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA). Okrugli stol održan je sinoć u Hrvatskom muzeju arhitekture u Zagrebu povodom pete godišnjice usvajanja dokumenta Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013-2020, ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja od strane Vlade RH.
„Imamo najljepšu domovinu na svijetu, ali i 800 tisuća bespravno izgrađenih zgrada koje nam pokazuju da se prema njenom prostoru ponašamo – maćehinski. Utrošili smo milijarde da nepovratno potrošimo jedan i jedinstveni hrvatski prostor, ne razmišljajući o tome da će i ta graditeljska „baština“ ostati u prostoru još 100 ili 200 godina nakon što nas više ne bude. Danas, pet godina nakon usvajanja Apolitike, postavljamo pitanje – gdje smo?“, naglasila je u svojem uvodu članica Upravnog odbora Komore arhitekata, arhitektica Rajka Bunjevac.
Sudionici okruglog stola, među kojima su bili i predstavnici Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja te Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, zaključili su kako ciljevi definirani Apolitikom nisu dosegnuti, a propisane aktivnosti su tek djelomično provedene. Kako bi se izdvojili problemi i preporučio smjer za njihovo rješavanje, nužno je, uz pomoć arhitektonske struke, analizirati rezultate dosadašnje implementacije Apolitike. Naime dokument Apolitika, s ciljem kvalitetnog i odgovornog upravljanja prostorom, pred 5 godina definirao je pedesetak aktivnosti koje je trebalo provesti, a koje su grupirane u deset tematskih područja. Provedeno je tek dvadesetak mjera, što predstavlja negdje polovicu od planiranog broja aktivnosti.
Možda vaszanima
Na okruglom stolu posebno je naglašeno kako institucije nisu unaprijedile način sudjelovanja javnosti u postupcima donošenja odluka o razvoju, planiranju i uređenju prostora. Također, nije uspostavljen odgovarajući sustav vrednovanja, evidentiranja i zaštite vrijedne graditeljske baštine 20. i 21. stoljeća, kako bi se omogućila njena održiva obnova i korištenje. Iz područja zakonodavstva, arhitekti su istaknuli da zakonodavac nije vratio, iz zakona izbačenu, obvezu izrade idejnog rješenja ili idejnog projekta prije izrade glavnog projekta, kao niti uveo obvezu ocjene arhitektonske vrsnoće projekata prije dobivanja građevinske dozvole.
Ministarstva još nisu osigurala da se odredbe Zakona o javnoj nabavi primjenjuju tako da potiču vrsnoću arhitekture i izgrađenog okoliša, iako su za to ispunjeni zakonski preduvjeti. U tom smislu, Tomislav Ćurković iz Upravnog odbora Komore naglasio je da bi zakonodavni okvir trebalo poboljšati te kako cijena izrade projekta ili prostornog plana, nikako ne smije biti glavni kriterij za odabir ponuditelja, a posebice kada su u pitanju poslovi na zaštićenim spomenicima kulture i drugi značajni zahvati u prostoru. U području obrazovanja, na okruglom stolu je istaknuto kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja izradilo novi kurikulum likovne kulture i umjetnosti, ali se sada čeka njegova primjena.
Osim detaljnije analize uspješnosti implementacije Apolitike, sudionici ove diskusije zaključili su i kako je na regionalnoj i lokalnoj razini potrebno definirati konkretne projekte u prostoru koje je moguće provesti poštujući odredbe arhitektonskih politika. Za njihovu provedbu, ističu, nisu potrebna dodatna financijska sredstva, već kvalitetnije usmjeravanje postojećih sredstava za prostorni i komunalni razvoj.
Sudionici su istaknuli i kako interdisciplinarnim pristupom treba započeti s izradom nove stambene politike koja će obuhvatiti izradu kriterija i smjernica za planiranje stambenih naselja.
Moderator okruglog stola i predsjednik UHA-e Emil Jurcan, dipl. ing.arh., ovom je prilikom naglasio kako su se kvalitativni ciljevi arhitektonskih politika, poput kvalitete izgrađenog prostora, u krizi trebale suočiti i s kvantitativnim padom investicija u izgradnji.
