Tri nova projekta energetske obnove višestambenih zgrada u zagrebačkom naselju Trnsko
Prošlo je šest godina od Planetarisova prvog uspješno ostvarenog projekta energetske obnove u novozagrebačkom naselju Trnsko. Na adresi Trnsko 24 nalazi se jedan od šest nebodera koji su izgrađeni prema projektu arhitekta Slavka Jelineka za poduzeće Industrogradnja (1963.-1965.). Stanovi su smješteni u samome središtu naselja, uz kultnu ‘Namu’ Aleksandra Dragomanovića i Park mladenaca, u zapadnom dijelu nikad dovršene novozagrebačke ‘zelene potkove’ koji spaja naselja Trnsko i Siget. Prozračnost, svjetlina, obilje slobodnog prostora i zelenila obilježavaju život stanara Jelinekovih nebodera i naselja. Oduševljava podatak da je urbanističkim planom naselja predviđeno i ostvareno čak 64 % neizgrađenih površina namijenjenih zelenilu i rekreaciji stanara, kao i da su one do danas ostale pošteđene naknadnih gradnji.
Mnogo je atributa ‘prvi’ vezano uz Trnsko, npr. Trnsko je prvo urbanistički planirano i cjelovito izvedeno naselje južno od Save. Jelinekovi stanovi u Trnskom bili su prvi stanovi namijenjeni slobodnom tržištu. U njima je prvi put primijenjeno tadašnje “čudo tehnike” – monolitna stropna armiranobetonska ploča dimenzije 8×8 metara. Mi smo se na lokaciju vratili i ove godine, kako bismo dovršili još tri projekta na adresama Trnsko 1, Trnsko 11 i Trnsko 36.
Riječ je o horizontalnim stambenim blokovima, građenima standardiziranim polumontažnim i montažnim sustavima gradnje tipa Volta/Korbar i Bartolić, tako karakterističnima za stambenu izgradnju s početka 1960-ih. S ciljem prevladavanja stambene krize građevinska poduzeća diljem bivše Jugoslavije nastojala su izumiti sustave kojima bi se postigla brza gradnja: “jedan kat za jedan dan”. Zgrade tipa Bartolić ponovljene su u Trnskom čak petnaest puta i dominiraju vizurom naselja, koju je u slikarskome mediju obradio Ivo Dulčić.
Pojedini sustavi gradnje uspješno su postizali željenu brzinu gradnje i proizvodnje što većeg broja stanova, osobito oni zagrebačkog Jugomonta, ali se nerijetko zbog uvjeta rada, nedostatka mehanizacije, nedostupnosti kvalitetnijih i prikladnijih materijala, priklanjalo kompromisima. Između interesa države i investitora projektanti su nastojali progurati rješenja koja je Slavko Jelinek okrunio krilaticom “arhitektura minimalnih kompromisa”. Tijekom više od pola stoljeća materijali koji su se u nedostatku boljih koristili za izvedbu pročelja i izolacija gotovo su u potpunosti propali – dijelom zbog slabijeg održavanja, a uglavnom zbog prirodne dotrajalosti. Pred Planetarisovim timom stajao je velik izazov. Koristeći se suvremenim materijalima bilo je potrebno gotovo u potpunosti izmijeniti ovojnicu objekata, kako bi se poboljšala toplinska svojstva i podigla razina kvalitete života u stanovima.
Prikladno je i ovdje citirati Jelineka: “Svrha i krajnji cilj jest funkcionalan, ekonomičan i suvremeno oblikovan arhitektonski objekt.” Motivira nas mogućnost vraćanja izvorne kvalitete u ambijente u kojima interveniramo. U Trnskom imamo priliku obnoviti dio optimističnog duha šezdesetih, kada je planirano i građeno to prvo naselje južnog Zagreba kao prostor urbanističkog, arhitektonskog i društvenog eksperimenta za bolji život. Primjenom suvremenih metoda i materijala cilj nam je podići razinu kvalitete izvedbe kakvu su šezdesetih tek priželjkivali, svjesni privremenosti kompromisnih rješenja, ali koja su s vremenom ipak postala trajna.
www.planetaris.com
E info@planetaris.com
A Vodnikova 11, Zagreb, HR
T +385 (0)1 4550 440
