Sirovinski sastav jedan je od faktora koji presudno utječu na kvalitetu stolarije. Vrsta sastojaka i njihov postotni udio u masi za izradu profila spadaju u najvažnije uvjete koje je neophodno ispuniti da bi proces proizvodnje rezultirao dobivanjem aluminijske i PVC stolarije visoke klase, otporne i dugotrajne.
Većina klijenata u kupnju se upušta ne znajući previše (ponekad gotovo ništa) o materijalima za proizvodnju stolarije, o tome kako se „ponašaju“ kroz uporabu i o tome koja se to stolarija zapravo može nazvati kvalitetnom.
Iako podrazumijeva mali tečaj kemije i fizike, traganje za odgovorima na ta pitanja ne mora obavezno biti komplicirano, a svakako je vrlo korisno za bolje informiranje vas, naših čitatelja, i posljedično za mudrije postupanje onih među vama kojima predstoji upravo ova važna kupnja, kada za to dođe vrijeme.
PVC-U STOLARIJA
Polivinil klorid, PVC je supstanca koja se dobiva iz nafte i kuhinjske soli. Frakcijskom destilacijom nafte dobiva se etilen, a razlaganjem kuhinjske soli dobiva se klor (Cl) i NaOH2. Miješanjem etilena i klora dobiva se monomer vinil klorida, (VCM). Polimerizacijom se dobiva PVC. Za proizvodnju PVC-a je potrebno 43 % nafte i 57 % kuhinjske soli. Budući da PVC ima loše mehaničke osobine potrebno ih je popraviti i proizvesti materijal PVC-U, koji se može koristiti za proizvodnju prozorskih profila. Veliko U nam pokazuje da materijal nema omekšivača, koji je dokazan kao kancerogen. PVC-U (suha mješavina) se dobiva miješanjem PVC-a i odgovarajućih aditiva (toplinskih stabilizatora, svjetlosnih stabilizatora, udarnih modifikatora, unutarnjeg i vanjskog kliznog sredstva, boje i punila). Mješavina od 121 kg, se sastoji od 100 kg PVC i 21 kg aditiva.
Potrebno je napraviti optimalnu recepturu što jeftiniju i kvalitetniju, tako da profil zadovolji zahtjeve standarda EN 12608.
PVC-U je samogasiv materijal, po uklanjanju izvora topline sam se gasi. Prilikom gorenja oslobađa klor i to je najveća mana. Priče kako PVC-U zrači su bez ikakve osnove. Analizom materijala koji ulaze u strukturu PVC-U može se konstatirati da je zračenje u domeni prirodnog. Materijal je upotrebljiv u temperaturnom opsegu od – 40 °C do + 80 °C. Ne predlaže se rukovanje prozorom kod kojeg su profili napravljeni od PVC-U na temperaturama nižim od – 20 °C.
Polivinil klorid, odnosno skraćeno PVC-U, ili samo vinil kako se u žargonu još naziva, osnovna je sirovina za proizvodnju plastične stolarije. Ovaj materijal slučajno je otkriven u 19. stoljeću kao bijeli suhi ostatak koji se dobiva kada se boca s vinil kloridom ostavi na suncu.
U ranom 20. stoljeću kemičari su ga prvi put pokušali koristiti u industrijskim proizvodima, ali je to tada još uvijek bilo nemoguće jer je polimer u izvornom obliku bio previše krhke strukture. Tek 1926. godine kada je osmišljena metoda plastificiranja, odnosno miješanja polivinil klorida s odgovarajućim aditivima, dobiven je fleksibilniji materijal znatno lakši za obradu, koji je uskoro našao komercijalnu svrhu.
PVC-U se kao obradna sirovina javlja u tri oblika: kao meki PVC od kojeg se izrađuju ovojnice kablova u elektroindustriji, plastična ambalaža širokog spektra i galanterija za domaćinstva, pjenasti PVC koji se koristi za izradu umjetne kože tj. skaja, putnih torbi, presvlaka za namještaj i vozila, te kruti PVC-U koji svoju primjenu nalazi u industriji stolarije i plastičnih cijevi. Za razliku od prvobitnog vinil klorida, kruti PVC-U je tvrd, žilav i vrlo otporan na mnoge kemikalije.
Međutim, istovremeno je i izrazito krt, zbog čega ga je neophodno podvrgnuti procesu kopolimerizacije, odnosno dodan mu je monomer vinil acetat i polimer iz grupe poliakrilata, određeni stabilizatori, takozvani omekšivači (plastifikatori) i punila, kako bi bio podoban za rastezanje i savijanje pri izradi profila.
U PVC-U masi dobre kvalitete, izrađenoj po pravoj recepturi, treba prevladati polivinil klorid s 93%, dok udio primjesa ne treba prelaziti 7%. Taj postotak je na prvi pogled mali, ali zapravo je sasvim dovoljan za postizanje efekta elastičnosti i lakoće obrade.
Profili se kao i kod aluminija proizvode ekstrudiranjem mase kroz prešu s mlaznicom za profiliranje kako bi dobila traženi oblik, a zatim rezanjem na potrebnu dužinu i pod odgovarajućim kutem. Plastifikatori su sastojci koje je nužno dodati polivinil kloridu, ne samo zato što je krt i krut u izvornom stanju, već i zato što bi se bez njih PVC-U proizvodi od duge upotrebe ili skladištenja skupili i ponovo otvrdnuli.
Službeno prvi PVC-U prozor napravljen je 1954. Tada su se u svojstvu plastifikatora koristili ftalati, fosfati i pojedini esteri.
Plastična stolarija dugo godina je nazivana otrovnom pod utjecajem tvrdnji da ftalati imaju toksična i čak kancerogena svojstva. Nakon što je to i znanstveno dokazano izbačeni su iz upotrebe i zamijenjeni kloriranim ugljikovodicima i alternativnim ekološkim plastifikatorima, kao što je epoksidirano sojino ulje. Stolarija novijeg datuma odgovara najstrožim ekološkim standardima i time što se dotrajali profili mogu reciklirati i ponovo vratiti u proces proizvodnje. Prozori napravljeni od PVC-U profila se karakteriziraju dugim vijekom trajanja kao i otpornošću na vremenske utjecaje. Osim dugog vijeka trajanja, otpornosti na vremenske prilike i podjednako dobrog ponašanja na visokim i niskim temperaturama, građevinski PVC-U je u svojoj poboljšanoj verziji znatno teže zapaljiv nego što je to bio ranije, zahvaljujući čemu usporava prodor plamena u objekt u slučaju požara.
