Prva pasivna kuća nastala je u Njemačkoj 1991. godine kao prototip objekta za stanovanje koji će se za potrebe zagrijavanja i klimatizacije oslanjati prvenstveno na obradu i korištenje energije stvorene fiziološkim i kinetičkim putem (takozvane otpadne energije), podržano alternativnim izvorima dopunske energije kakvi su solarni paneli.
Toplotne pumpe
U pasivnim kućama, nema klasičnih grijaćih i rashladnih uređaja, već se svi temperaturni procesi izvode pomoću podzemno ugrađenih rekuperatora zraka i toplinskih pumpi. Rekuperator iz objekta izvlači otpadni zrak koji stanari proizvode disanjem, kretanjem i aktivnostima i otpadni zrak porijeklom od električnih uređaja (usisivač, aspirator, štednjak prilikom kuhanja i slično), koji se zatim pomoću specijalne horizontalne i vertikalne sonde provodi u zemlju. Koristeći geotermalne pogodnosti zemljišta, odnosno konstantnost temperature u dubljim slojevima, toplinske pumpe ga zagrijavaju do tamošnje vrijednosti zimi ili hlade ljeti, a rekuperator pročišćava, i tako pročišćenog šalje natrag u prostor. Sva dodatna energija neophodna za eventualno dogrijavanje ako je zima intenzivna, ili pak za rad kućnih aparata – velikih potrošača, dobiva se od solarnih panela procesom fotonaponske i toplinske konverzije.
Prozori&Vrata
Dobro je poznato da su prozori i vrata, kao prozirne površine termičkog omotača kuće, najveći „rasipnici“ energije. Stručnjaci zato naglašavaju da se u okviru planiranja izgradnje pasivne kuće značajna sredstva moraju opredijeliti baš za kupnju kvalitetne stolarije koja zadovoljava traženi standard. Stolarija koja se može ugrađivati u pasivne kuće predstavlja čitavu jednu posebnu grupu proizvoda.
Stoga uz nju obavezno mora ići odgovarajući certifikat kao jasna i nedvosmislena potvrda da građevinska stolarija zaista ima sve karakteristike neophodne za primjenu u pasivnoj gradnji. Kao ispunu prostora između stakala mora biti primijenjen neki inertni plin – obično je to argon, ali bi još bolje bilo da bude kripton zbog boljih izolacijskih svojstava. Izraženo u brojkama, to bi bilo IZO staklo debljine 44 mm ili 40 mm (kombinacija 4 low-E + 16 argon + 4 float + 16 argon + 4 low-E, ili pak 4 low-E + 14 kripton + 4 float + 14 kripton + 4 low-E) ovisno o ispuni, jer za kriptonsko punjenje treba manji međuprostor. Od podataka navedenih u specifikaciji stolarije treba obratiti pažnju na U faktor koji je opći pokazatelj prolaska topline, i PSI faktor koji se odnosi konkretno na linijske gubitke po rubovima stakla i rubovima ugrađenog prozora.
Vrijednost koeficijenta prolaska energije kroz staklo Ug treba se kretati oko 0,7 W/m²K, dok koeficijent prolaska energije kroz prozor Uw ne smije prijeći 0,85 W/m²K, čemu odgovara PSI faktor za čitav prozor tj. gubitak po spojevima ugrađenog prozora sa zidom od 0,017 W/m²K.
IZO staklo
Što se tiče IZO stakla, testovi su pokazali da se najviše topline gubi upravo po rubovima, a taj gubitak može se prepoloviti ugradnjom takozvanog stakla s toplim rubovima, odnosno s plastičnim distancerima ojačanim inoksom umjesto aluminijskih distancera.
