Čuvajte se tipičnih zabluda
Interesantno je da priču o sigurnosnim vratima gotovo uvijek započinjemo kada imamo loš povod za to. Umjesto da o tome razmišljamo na vrijeme, pitanja sigurnosti našeg doma sjetimo se tek kada na televiziji čujemo izvještaj o nekoj provali ili kada, nažalost, i sami postanemo žrtve razbojnika. Najnovija policijska statistika pokazuje da se u glavnom gradu dnevno provali u četiri stana, a od sredine 2017. godine zabilježen je veliki porast broja provalnih krađa u stambene objekte, koji posebno uzima maha u vrijeme godišnjih odmora, kada je većina kuća i stanova prazna.
Također, suprotno općem mišljenju da se provale uglavnom događaju noću, podaci kažu da zapravo u većini slučajeva provalnici “djeluju” prije podne, kada je njihovo kretanje po hodnicima zgrada manje sumnjivo, dok su u popodnevnim satima meta tvrtke, lokali, pošte, banke i skladišta. Pripadnici odjela za suzbijanje imovinskih delikata dalje navode da provalnici uvijek prvo traže najlakši i najbrži način da vas opljačkaju i tada koriste nehajnost stanara koji ostave otvoren prozor ili ključeve odlože na lako dostupnom mjestu. Oni ozbiljniji danima prate kretanje i navike potencijalne žrtve u potrazi za slabom točkom, a najveće greške su, pokazalo se, objave na društvenim mrežama koje sadrže informaciju da ste odsutni od kuće, i očekivanje da vas od ovakvih neugodnosti mogu zaštititi ulazna vrata s običnom cilindar bravom.
U vremenu kada je stopa kriminala generalno u porastu, a posebno broj razbojništava, rečenica “ali vrata su bila dobro zaključana” može zvučati dosta neozbiljno ako ta vrata ne zadovoljavaju osnovne sigurnosne standarde.
Mora se reći da su incidentne situacije one u kojima se najbolje vidi koliko su pojedini građani loše informirani po pitanju toga koje sve komponente ulazna vrata moraju imati da bi se mogla nazvati sigurnosnim, i kako ovaj tip vrata mogu lako prepoznati na oko kako ne bi pogriješili prilikom kupovine.
Možda vaszanima
Sigurnosna vrata definitivno su moderno naslijeđe. Njihova preteča vjekovima su bile teške drvene vratnice koje su se zatvarale poprečno pomoću dugačke drvene daske ili pomoću metalne šipke, čija se zaštitna uloga prvenstveno bazirala na velikoj masi krila koje nije bilo nimalo lako pomaknuti, ali nastanak sigurnosnih vrata u pravom smislu riječi vezan je za kraj 20. stoljeća. Princip oslanjanja na masivnost konstrukcije nije spomenut slučajno, s obzirom na to da su se, što se unutarnjeg sastava tiče, sigurnosna vrata dugo pravila isključivo od čelika. Prve modele sigurnosnih vrata činili su čelični štok, čelična oplata krila, i čelična rešetka od takozvanih kutijastih profila unutar krila kao prvi red zaštite. Ispod rešetke, gledano izvana prema unutra, nalazio se sloj staklene vune ili spužve u svojstvu zvučne i toplinske izolacije, zatim pregradni čelični lim i na kraju još jedan sloj oplate.
Osim metalnih proizvođena su i vrata s pločastom oplatom, uglavnom od šperploče ili lesonita, čija su veza sa štokom bile dvije kovane bravarske šarke, a zaključavala su se pomoću cilindar brave u tri točke i tri smjera, podržano s dvije horizontalna šipke za blokadu šarki.
Kao što se vidi iz opisa sigurnosnu osnovu prve generacije činile su fizičke prepreke i mehanički sistem zaključavanja. U nešto naprednijoj fazi dobit će podršku u vidu alarmnog uređaja sa zidnom kontrolnom pločom i klasičnim numeričkim šifriranjem, ali materijalni sastav vrata i kompliciranosti brave ostala su dva najvažnija faktora na koje prvenstveno treba obratiti pažnju kada se odlučite za kupovinu sigurnosnih vrata jer to provalnici prvo napadaju pomoću različitih setova alata za provalu.
Poboljšanja krila kretala su se u pravcu dodavanja slojeva između dvije oplate, pa osim onog ispod unutarnje postoji još jedan pregradni čelični lim odmah ispod vanjske oplate, oba debljine od 1 mm do 2 mm, između kojih su zaštitna rešetka i ispuna od staklene vune, spužve ili stiropora, debljine i do 50 mm.
Umjesto jedne, nova sigurnosna vrata imaju dvije pločaste 10-milimetarske oplate od standardnog medijapana ili furniranog medijapana (lesonit je gotovo sasvim izbačen iz upotrebe), što znači da se time ovisno o broju slojeva i debljine svakog pojedinog sloja dobiva krilo poprečnog presjeka između 58,5 mm i 72 mm, koje pruža zaštitu od buke reda veličine od 31 dB do 42 dB. Krilu je također dodana druga rubna „dihtung“ guma koja s centralnim dihtungom na štoku treba napraviti vakuum za bolje zatvaranje.
Nekadašnja sigurnosna vrata nisu imala prag, što ih je činilo “ranjivijim” u smislu pristupačnosti po donjem rubu krila, pa je i to korigirano postavljanjem praga od čeličnog profila s opcijom drvene obloge, ili zamjenski postavljanjem padajuće zavjesice tamo gdje nije moguća montaža praga.
Što se tiče štoka, on je pojačan s dva reda kutijastih profila od čelika ili eloksiranog aluminija, dimenzija 50x30x1,5 mm ili 60x40x2 mm ovisno veličini vrata i trećom, središnjom šarkom (samim tim i trećom blokirajućom šipkom).
Kupci se često pitaju kako da prepoznaju sigurnosna vrata, odnosno kako da ih razlikuju od običnih ulaznih vrata? To za laike posebno može biti teško kod vrata s furniranim krilom, gdje zbog vizualne istovjetnosti oplate zaista nema razlike između sigurnosnih i običnih ulaznih vrata pa čak i sobnih vrata s kromiranom kvakom. Ipak, dovoljan će biti jedan pogled na specifikaciju pa da se riješe sve dileme, ali i bez toga znajte da bilo koja sigurnosna vrata karakteriziraju tri stvari: deblje krilo, treća šarka i dupla brava.
Lako savladiva brava već je označena kao glavna mana nekadašnjih sigurnosnih vrata, i to je druga stvar na koju su se proizvođači koncentrirali kako bi provalnicima stali na put. Umjesto jedne cilindar brave sa serijski proizvođenim nazubljenim ključem, napravljena je kombinacija kasa brave koja ide iznad kvake i cilindra sa setom unikatnih kodiranih ključeva koji se standardno montira ispod kvake, najčešće s pridruženom trećom, leptir bravom, za priručno zaključavanje iznutra.
Ovaj sistem bravi vrata u šest točaka i tri smjera, pri čemu su, ako samo otvorite i pogledate sa strane vrata izložena u prodajnom salonu, tri točke jasno vidljive: riječ je o jezičcima valjkastog oblika koji strše kada okrenete ključ. Sigurnosna vrata od običnih se razlikuju i po višoj cijeni, koju, uzevši sve odlike u obzir, formira pripadnost određenoj protuprovalnoj klasi.
Klasifikacija se vrši prema vremenu otpora (vremenu potrebnom da bi se određena vrata provalila), alatu i opremi koji se koriste za provalu, iskustvu provalnika i razini buke koja se pravi tijekom pokušaja provale.
Ima ih ukupno šest, označavaju se sa oznakom RC, od RC1 do RC6, pri čemu je prva najslabija, ali kako peta i šesta nisu namijenjene komercijalnoj upotrebi već se odnose na bankarske, vojne i strateški važne industrijske objekte, u slobodnoj prodaji za fizičke osobe mogu se naći vrata maksimalno četvrte klase. Valja znati i to da je većina modela na tržištu treće klase, jer je to granična razina protuprovalne zaštite koja jedna kvalitetna sigurnosna vrata moraju pružati da bi opravdala svoju cijenu, što će reći zaštita objekta od provale korištenjem kompletnog alata za provalu i poluge, od strane iskusnog provalnika, u trajanju od 20 minuta uz povišenu razinu buke. U odnosu na nju četvrta klasa štiti od provale pomoću kompletnog alata, poluge, sjekire i električne bušilice, u trajanju od 30 minuta i uz visoku razinu buke, a za koju ćete se na kraju odlučiti ovisit će o osobnom osjećaju sigurnosti/nesigurnosti, i naravno financijskih mogućnosti.
Autor: Antonio Kaučić, dipl.ing.arh.
