Jean Nouvel rođen je 1945. godine u Francuskoj. Ovaj francuski arhitekt dizajnira svoje građevine s namjerom da ih uklopi u postojeći arhitektonski i urbanistički kontekst kako bi stvorio određeni vizualni krajolik koji je u savršenom skladu. Njegove arhitektonske mjere da to postigne su ponekad potpuni kontrast između objekta i okoline. 2008. godine za svoj odvažan eksperimentalni dizajn bio je nagrađen Prickerovom nagradom za arhitekturu, jednu od najprestižnijih nagrada u struci, a već na samom početku 21. stoljeća postao je jedna od arhitektonskih zvijezda.
Roditelji su mu bili učitelji i zbog njihovog posla obitelj je vrlo često putovala i selila se po Francuskoj. Mladog Jean Nouvela roditelji su ohrabrivali da proučava matematiku i jezike, međutim, kad je imao 16 godina krenuo je na satove crtanja i slikanja i to ga je učinilo da bude potpuno obuzet umjetnošću i slikarstvom.
Njegovi roditelji koji su priželjkivali da im sin postane inženjer su tada predložili da, umjesto da ostvari svoj san i postane umjetnik, mladi Jean Nouvel treba izabrati praktičnije i sigurnije zanimanje od kojeg bi u budućnosti mogao živjeti. Arhitektura je bila prirodan kompromis.
Možda vaszanima
Kada Jean Nouvel nije uspio upisati arhitekturu na Bordeaux School of Fine Arts (nije položio prijemni ispit) preselilo se u Pariz gdje je na natjecaju za upis u prestižnu Nacionalnu školu lijepih umjetnosti osvojio prvu nagradu i tako 1965. godine postao student arhitekture na jednoj od najprestižnijih institucija u Francuskoj a i šire. Kako bi se financirao tijekom studija Jean Nouvel je 1967. godine počeo raditi kao arhitekt pripravnik. U birou u kojem je radio vrlo brzo se pokazao kao izuzetno sposoban arhitekt i bio je postavljen na poziciju upravljanja projektom i izgradnjom velikog stambenog kompleksa.
Studij je završio u roku i već s 25 godina je osnovao svoj prvi arhitektonski biro. Njegova arhitektura odlikuje se pažljivim postavljanjem građevina u urbani, arhitektonski i povijesni kontekst kao i neobičnim dizajnom fasada. Prilikom projektiranja svojih zgrada Jean Nouvel ne ide u krajnost niti koristi sredstva koja imaju ulogu privući pažnju prolaznika, već nastoji kreirati prostore koji su u skladu sa svojom okolinom i kulturom u kojoj „niču“.
Građevina koja ga je lansirala među svjetski poznate arhitekte bio je Institut arapskog svijeta (L’Institut du Monde Arabe) u Parizu izgrađen u periodu od 1981.-1987. godine.
Objekt je postavljen na krutom, racionalističkom urbanom bloku koji dodiruje Senu. Fasada prema rijeci je zakrivljena prateći liniju vode na ovaj način umanjujući strogost pravokutne mreže unutar koje je objekt izgrađen.
Za razliku od zakrivljene fasade, glavna jugozapadna fasada je jednostavan četvrtasti volumen ostakljen kontinuiranom fasadom. Ono što je posebno na ovoj fasadi je prisustvo specifičnih brisoleja koji su dizajnirani tako da nalikuju tradicionalnom arapskom geometrijskom motivu.
Ovi brisoleji i danas se smatraju visokotehnološkim elementima jer su dizajnirani tako da se automatski zatvaraju i otvaraju u odnosu na sunčevu svjetlost propuštajući odgovarajuću količinu svjetlosti u objekt što cijeloj građevini daje poseban izgled.
Još jedna od njegovih poznatih građevina je Toranj Agbar (Torre Agbar) u Barceloni. Građevina kombinira nekoliko arhitektonskih koncepata, upečatljiva struktura je izgrađena od armiranog betona sa staklenom fasadom i više od 4500 prozorskih otvora „isklesanih“ iz armiranobetonske konstrukcije.
Osim toga, vanjština tornja je opremljena toplinskim senzorima koji reguliraju otvaranje i zatvaranje zastora na fasadi i na ovaj način utječu na smanjenje potrebe za hlađenjem objekta i samim tim potrošnju električne energije.
Muzej Musée du quai Branly u Parizu u Francuskoj je muzej u kojem se izlažu i čuvaju predmeti koji predstavljaju autohtone kulture iz Afrike, Azije, Oceanije i Sjeverne i Južne Amerike.
Muzej je zamišljen tako da njegova arhitektura gradi mostove između kultura, da potakne radoznalost i ispuni očekivanja različitih posjetitelja. Sama građevina sagrađena je na obali Siene i podsjeća na pješački most. Raznobojne kutije koje su položene na staklenu fasadu sadrže intimnije prostore za izlaganje u muzeju. Ulazna staklena fasada je obavijena gustom vegetacijom tako da se muzej tek djelomično otkriva posjetitelju koji na ovaj način postaje istraživač.
Pariška filharmonija je projekt izgrađen 2015. godine, karakterističan po svom obliku i aluminijskoj fasadi. Inovativna forma zgrade filharmonije se poput planine izdiže u Parcu de la Villette.
Aluminijski fasadni paneli su čvrsto omotani oko vanjske strane zgrade, a ovaj sjajni omotač u suprotnosti je s matiranim materijalima koji se pojavljaju izvana. Na fasadi od aluminija se može vidjeti 340 tisuća ptica koje se u pojavljuju na panelima u 7 različitih oblika, u bojama od sive do crne i simboliziraju polijetanje. Krov se nalazi na visini od 37 metara i predstavlja vrt otvoren za javnost koji posjetiteljima pruža pogled na grad.
Najnoviji projekt Jean Nouvela je muzej Louvre u Abu Dabiju. Izgrađen i otvoren 2017. godine, ovaj kontroverzni muzej sadrži umjetnička djela iz cjelog svijeta s posebnim naglaskom na premošćivanje razlika između zapadne i istočne umjetnosti.
Muzej je dizajniran kao plutajuća kupola. Sama kupola je naizgled proizvod isprepletanih mreža koje omogućavaju prodor svjetlosti u unutrašnjost muzeja. Učinak koji kupola ima je prodor sunčevih zraka kroz krošnje palmi koje se mogu naći u oazama.
Ono što je karakteriziralo rad Jean Nouvela od samog početka je – nedostatak potpisa. Na neki način, ovaj pristup arhitekturi je bio njegov „potpis“. Građevine koje je projektirao su vizualno vrlo različite i, za razliku od drugih arhitektonskih „zvjezda“ , često ih ne možemo pripisati jednoj osobi. Također, ono što je Nouvel pokušao ostvariti u svojim djelima je vrlo rana primjena pasivne arhitekture koja ima za cilj smanjiti potrošnju energije.
Jean Nouvel, svjetski poznat arhitekt od početka 70-ih godina prošlog stoljeća do danas ima iza sebe neke od najpoznatijih građevina današnjice, kako u Francuskoj tako i šire. Njegovi živopisni, kreativni i iznad svega jedinstveni objekti predstavljaju mješavinu francuske inovativnosti s ekološki prihvatljivim elementima.
