Kritične točke na koje projektanti moraju obratiti pažnju
Posljednjih godina svjedoci smo intenzivne izgradnje novih hotela, rekonstrukcije starih, pa čak i adaptacije zgrada za druge namjene u hotele. Takav proces ukazuje na činjenicu da je turizam prepoznat kao grana u ekspanziji, ali i da su postojeći kapaciteti hotelskog smještaja nedostatni za njihovu trenutnu potražnju. Bez obzira na razlog tome, takav proces je konzultantima za akustiku donio bogato iskustvo s ovom vrstom gradnje i omogućio im uvid u sve njihove specifičnosti. Sudjelovanjem u cjelokupnom procesu projektiranja i izgradnje hotela, do njihovog otvaranja, utvrđene su kritične točke na kojima se projektantskim propustima može umanjiti zvučna udobnost u prostorima u kojima gosti borave.
Promatrano s aspekta zvučne udobnosti, razlike između hotela i drugih tipova zgrada, stambenih i poslovnih, ogledaju se u činjenici da je cijeli prostor u njima podijeljen na male cjeline, sobe za goste, koje primaju različite korisnike. Stoga su građevinske granice između prostora različitih korisnika brojne i gusto raspoređene u volumenu zgrade, što nije slučaj kod stambenih zgrada, a posebno ne kod poslovnih zgrada. Postizanje zvučne udobnosti znači svakoj takvoj maloj jedinici u zgradi osigurati odgovarajuću zvučnu izolaciju od okruženja. Također su male udaljenosti između prostora u kojima se moraju osigurati uvjeti za miran san i zajedničkih prostora (hodnici, liftovi).
Specifičnost hotela je da sve takve male cjeline s različitim korisnicima moraju sadržavati sve vrste instalacija: vodovod, kanalizaciju, struju, telekomunikacije, klimu, sprinkler. itd. Zbog toga je mreža instalacija u hotelima gusta, što otežava rješavanje zvučne izolacije na različite načine. Konačno, hoteli u istoj zgradi neizbježno kombiniraju stambene prostore, kao što su sobe za goste, i prostore vrlo različitih namjena, od kojih su neki izvori buke, kao što su svi kuhinjski resursi, konferencijske i plesne dvorane (koje se često nazivaju “ballroom” ) i koje povremeno postaju mjesto održavanja bučnih događanja, mehaničke opreme za umjetnu ventilaciju prostorija, dizel agregata, a mnogi sadrže i bazensku opremu. Gusta prostorna isprepletenost prostorija s izvorima buke, prostorija osjetljivih na buku i potencijalnih koridora za prolaz buke poput raznih instalacija donosi specifične projektne izazove u području zvučne zaštite u hotelskim zgradama. Tome treba dodati i činjenicu da je sva oprema koja se neizbježno nalazi u hotelskim zgradama izvor buke za njihovu okolinu, pa o tome treba voditi računa.
Dosadašnje iskustvo u projektiranju hotela ukazuje na nekoliko projektnih zadataka u kojima postoji povećan rizik od pogrešaka. Bez obzira na primijenjena arhitektonska rješenja hotelske zgrade, u svim takvim objektima prepoznaju se neke opće kritične pozicije s aspekta zvučne udobnosti koje zahtijevaju povećanu projektantsku pažnju.
Pritom, neki od njih često zahtijevaju razna kreativna, nestandardna rješenja prilagođena zadanoj stvarnosti objekta. Najvažniji među njima su:
- zvučna zaštita soba za goste od buke iz restorana u kojem se ponekad mogu održati vrlo bučni događaji (kao što su svadbe);
- višestruke instalacijske vertikale koje prolaze kroz sve etaže i tako tvore potencijalne hodnike za širenje buke kroz zgradu;
- zvučna izolacija između susjednih hotelskih soba;
- zvučna izolacija ulaznih vrata gostinjskih soba u kontekstu postizanja izolacije prema zajedničkom hodniku;
- klima uređaji u sobama čija buka mora zadovoljavati uvjete zvučne udobnosti prikladne za spavaće sobe noću.
Nekoliko karakterističnih detalja, često nevidljivih s projektantskog aspekta, zaslužuju detaljnije objašnjenje jer su detektirani kao česta tema pritužbi korisnika hotela.
Jedan od problematičnih detalja koji se danas pojavljuju u hotelima su brojne kabelske instalacije koje su raspoređene po sobama: utičnice, rasvjete raznih vrsta, uključujući i danas popularnu dekorativnu LED rasvjetu, video, internet i slično. Slika 1 prikazuje fotografiju snimljenu u budućoj gostinjskoj sobi hotela u izgradnji. Prikazuje snop kabela koji polaze s mjesta budućeg razvodnog ormarića pored ulaznih vrata jedne sobe i vode do raznih mjesta u njoj na kojima će izlaziti iz zida, a većina će zahtijevati veći izlazni otvor za smještaj instalacijske kutije.
Kako bi problem bio jasniji, slika 2 prikazuje finalizirani zid sobe za goste koji prikazuje impresivan broj instalacijskih kutija. Treba imati na umu da je s druge strane prikazanog zida vjerojatno isti broj otvora. To je detalj kakav se ne susreće u običnim stambenim i poslovnim zgradama.
Problem sa tako brojnim kablovima je u tome što svaki otvor napravljen u zidu za ugradnju utičnica, prekidača ili rasvjete ugrožava njegovu zvučno izolacijsku snagu, posebno kada su u pitanju suhozidne pregrade. S brojem takvih otvora, kao u slučaju slike 2, neminovno je narušena kvaliteta zvučne izolacije između susjednih prostorija. Za takav problem postoje tehnička rješenja, neka od njih daju proizvođači suhozidnih konstrukcija, a neka su nastala iskustveno. Međutim, problem nastaje jer tehnički racionalna rješenja nadilaze standardnu građevinsku praksu.
Osim toga, takva rješenja su nevidljiva s aspekta arhitektonskog projekta gdje će se takav zid opisati. Ukoliko projektom, a prije svega troškovnikom, nisu definirani odgovarajući dodatni radovi na ojačavanju zidova u zoni instalacijskih kutija, malo je vjerojatno da će izgradnja hotela biti završena na zadovoljstvo svojim budućim gostima. Izvođaču je prepušteno da toga bude svjestan i da kao dodatne radove izvede dodatna pojačanja.
Druga građevinska specifičnost hotelskih zgrada su brojni otvori u kojima su okomito raspoređene vertikale vodovodnih, kanalizacijskih, termotehničkih i kabelskih instalacija za nizove soba raspoređenih po vertikali. Zbog relativno malih dimenzija soba za goste u odnosu na zgradu, broj ovakvih otvora u hotelskim zgradama obično je velik, jedan otvor na dvije sobe. Takva pojava ne postoji u stambenim i poslovnim zgradama. Na slici 3 prikazan je prostor restorana u zgradi budućeg hotela, gdje su na stropu prikazani brojni otvori koji prolaze kroz sve etaže.
Problem s otvorima u dizajnu zvučne udobnosti hotela nastaje jer takve šupljine kroz zgradu akustički povezuju bučne zone hotela u prizemlju ili eventualno na gornjem katu (restorani i dvorane za vjenčanja i slične zabave) sa sobama za goste u kojima netko možda želi spavati. Kako bi se to spriječilo, potrebno je projektom predvidjeti adekvatne zahvate unutar otvora koji će imati funkciju prepreka za širenje zvuka. U praksi projektiranja obično je nejasno koji projekt bi to trebao predvidjeti: arhitekture ili instalacije. Stoga taj detalj u pravilu ostaje neriješen do otvaranja hotela.
Moderna arhitektura forsira kontinuirane fasade koje se sastoje od metalnih profila s prozorima kao ispunom. Kada se iza takve fasade u zgradi formiraju prostorije, problem koji se javlja je zvučna izolacija između njih. Slika 4 prikazuje spoj pregradnog zida i fasade preuzet iz jednog projekta. Kako bi se razumio pristup rješavanju mogućih problema, strelice pokazuju putanje zvuka koji prolazi između prostorija na slici. To su:
• bočna vodljivost duž fasade
• vertikalni profil koji se nalazi u produžetku zida,
• kontakt zida s okomitim profilom fasade.
Kako bi se postigla potreba za zvučnom izolacijom između susjednih prostorija, potrebno je da duž sve tri prikazane putanje bude dovoljno veliko slabljenje zvučne energije.
Prolazak zvuka putanjom označenom brojem 1 ovisi isključivo o karakteristikama primijenjenih profila i stakla, odnosno o projektiranoj fasadi. Ne postoje intervencije kojim bi se dodatno povećalo slabljenje zvuka na putanji bočne vodljivosti, ali je od najveće važnosti odabrati adekvatan proizvod na temelju certifikata izdanog od strane proizvođača. Prolazak zvuka kroz putanju označenu brojem 2 također ovisi o odabranom profilu, a taj podatak također daje proizvođač. Jedina razlika je što je na toj putanji moguće povećati prigušenje zvuka dodavanjem slojeva materijala preko profila. Konačno, u putanji 3 u praksi su isprobane razne varijante intervencija koje se uglavnom svode na umetanje nekog dodatnog materijala za povećanje mase slojeva na putanji zvuka.
Takvi detalji u poslovnim zgradama, gdje su kriteriji zvučne izolacije između susjednih prostorija niži od stambenih, uglavnom prolaze bez posebnih intervencija. Međutim, u hotelima su zahtjevi puno strožiji, posebice u zgradama viših kategorija, pa se potrebna zvučna izolacija između susjednih soba za goste može postići samo pažljivim odabirom vrste fasade i raznim “dodacima” prilagođenim stvarnim okol- nostima.
Još jedna kritična točka u hotelima na koju se prvo mora obratiti pozornost u fazi projektiranja, a onda još više tijekom izgradnje, su ulazna vrata u sobe za goste. U davno projektiranim hotelima bila su dvoja vrata i međuprostor između zajedničkog hodnika i spavaćeg dijela. Stoga ova pozicija zvučne izolacije u projektiranju nije razmatrana jer u to vrijeme nije bila kritična. Međutim, danas se hotelske sobe projektiraju bez predsoblja, pa zvučna izolacija sobe i hodnika, što znači ometanje bukom iz zajedničkog prostora onih koji spavaju u sobi, postaje vrlo kritična tema u području zvučne udobnosti. Rezultat ovisi o akustičnoj kvaliteti odabranih vrata i nekih njihovih detalja, ali još više o načinu ugradnje u zid.
U današnjim hotelima je iz raznih razloga nedopustivo postavljanje praga na ulazna vrata sobe za goste. Posljedica toga može biti izgled prikazan na slici 5. To je snimak iz hotela koji prikazuje spoj donjeg ruba krila vrata i tepiha na podu. S takvim otvaranjem izolacijska snaga vrata drastično opada u odnosu na vrijednost izmjerenu u laboratoriju. U nedostatku praga, brtvljenje takvog spoja moguće je samo s barijerom koja se spušta s krila vrata kada su u zatvorenom položaju. U arhitektonskom projektiranju u pravilu se smatra da je to dovoljno dobro rješenje problema spoja ispod vrata.
Manje je poznato da takvo rješenje ima jedan “ali”. Zanemarimo li činjenicu da kvaliteta brtvljenja fuge pri podu ovisi o dobrom konačnom postavljanju mehanizma koji spušta padajuću barijeru, što nije uvijek slučaj, uglavnom nije opće poznato da učinkovitost brtvljenja padajuće barijere ovisi o materijalizaciji podne površine na koju se ona spušta.
Kada se radi o površini tepiha, barijera nema očekivanu učinkovitost jer je takva površina porozna. Kroz tepih ispod spuštene barijere zvuk prolazi kroz njegova vlakna. Što je tepih deblji, što znači kvalitetniji, to je niža učinkovitost padajuće barijere. Da bi ona dala očekivani rezultat, mora se spuštati na neki tvrdi materijal. U praksi to može biti obična metalna ili drvena lajsna čija je gornja površina u ravnini tepiha, a treba je predvidjeti u opisu podne obloge.
Zanimljivo je da su kod vrata u hotelskim sobama najveći nedostaci uočeni u načinu njihove ugradnje, a ne u odabiru njihove akustične kvalitete koja je plaćena proizvođaču. Brojna mjerenja zvučne izolacije vrata u hotelskim objektima pokazala su da je u pravilu vrijednost izolacijske snage postignute na licu mjesta ispod onoga što ima sama konstrukcija vrata i što je proizvođač dokazao laboratorijskim ispitivanjem.
U nekim hotelima uočene su drastične razlike između vrijednosti iz izvještaja o ispitivanju i stvarnosti na licu mjesta. Razlozi tome su različiti, često iznenađujući propusti u njihovoj ugradnji u pripremljeni građevinski otvor. Najčešći uzrok je preveliki građevinski otvor u odnosu na dimenzije vrata. Na gradilištu se to rješava tako da se djelomično napuni pur pjenom i obloži ukrasnim letvicama. Time se stvaraju parazitski „koridori” za prolaz zvuka pored konstrukcije vrata, što osporava njihovu kvalitetu. Da bi se to izbjeglo, potrebno je da se dimenzije građevinskog otvora u zidu realiziraju što bliže dimenzijama isporučenih vrata, a da se preostale fuge popune nekim odgovarajućim materijalom koji nije pogodan za prolaz zvuk.
Prikazani primjeri pokazuju da zvučna udobnost budućih gostiju u hotelskim sobama ovisi o tome koliko projektanti razumiju karakteristične akustičke probleme u hotelskoj zgradi koju projektiraju, a zatim i o njihovoj spremnosti da iskorače iz ranije stečene projektantske rutine i razrade nestandardne detalje na kritičnim pozicijama za zvučnu udobnost. Primjeri prikazani u ovom tekstu također pokazuju važnost kvalitetnog nadzora na gradilištu u realizaciji akustički kritičnih detalja u građevini, što zahtijeva određenu edukaciju onih koji obavljaju ovaj nadzor.
Autori: Prof. dr Miomir Mijić i Prof. dr Dragana Šumarac Pavlović
