U vrijeme kada su energenti, čini se, skuplji nego ikad, i kada za podmirenje mjesečnih troškova grijanja treba izdvojiti značajnu svotu novca, štednja je, htjeli mi to ili ne, jedna od tema koje se spontano nameću u gotovo svakom razgovoru. Bez obzira radi li se o drvu i ugljenu čija je cijena tijekom posljednje dvije sezone neočekivano porasla, plinu koji je u trenutku masovnog uvođenja i još nekoliko godina nakon toga bio najjeftinije gorivo, a zatim kroz nekoliko uzastopnih korekcija znatno poskupio, ili električnoj energiji koja je oduvijek smatrana neisplativim načinom grijanja, ušteda na ovom području bez sumnje je cilj svakog potrošača.
Među nama ima i onih koji se ne bi složili s tom tvrdnjom, uz napomenu da nikada nisu obraćali posebnu pozornost na to troše li električnu energiju po nižoj ili višoj tarifi, nikada nisu kupili „štedljivu“ žarulju, pratili oznake energetskih razreda na kućanskim uređajima niti pazili da klima-uređaj tijekom ljeta uključuju samo kada je nepodnošljivo vruće. Ipak, koliko god to paradoksalno zvučalo, upravo nas ta konstatacija dovodi do suštinske definicije ekonomičnosti koja se u području stanovanja očituje kroz energetsku učinkovitost.
Energetska učinkovitost, pojednostavljeno rečeno, predstavlja doktrinu štednje, ali važno je naglasiti da ovaj pojam nije ograničen na racionalnu potrošnju energije kroz izravno ponašanje korisnika. Mnogo se više odnosi na uštedu ostvarenu posredno, stvaranjem uvjeta za manje intenzivan rad sustava grijanja i hlađenja te manju potrošnju energenata. Okruženje koje zaslužuje oznaku „energetski učinkovito“ stvara se primjenom materijala i metoda energetski učinkovite gradnje, pri čemu se prvenstveno uzimaju u obzir najveći energetski „rasipnici“ svakog objekta – vanjski zidovi i fasadni otvori.
Kontaktna fasada
Kontaktna fasada najčešće se izvodi pomoću stiropora, a nešto rjeđe pomoću kamene vune, te predstavlja sustav kojim se uspješno objedinjuju sva tri stupa dobre izolacije – toplinska izolacija zimi, zaštita od topline ljeti i zvučna izolacija koja se dodatno poboljšava u kombinaciji s odgovarajućom, dobro zabrtvljenom stolarijom.
Podrazumijeva lijepljenje ploča stiropora ili kamene vune cementnim ljepilom izravno na novi zid ili na zid s kojeg su mehanički uklonjeni svi stari slojevi do nosivog zida, pričvršćivanje tiplama radi stabilizacije, nanošenje prvog sloja ljepila, armirne mrežice, zatim drugog sloja ljepila preko kojeg se nanosi podloga za dekorativni završni sloj, te na kraju završnu obradu dekorativnom žbukom u odabranoj boji.
Za svaku izolacijsku fasadu, bez obzira radi li se o vanjskoj kontaktnoj fasadi ili sendvič-zidu s parnom branom, kupci često postavljaju pitanje kolika bi trebala biti debljina izolacije kako bi se ostvarila puna isplativost investicije kroz nekoliko godina korištenja objekta, o čemu govore proizvođači. Točan odgovor možemo pronaći pomoću analogije s odijevanjem: što je odjeća deblja, to nam je toplije, što znači da deblje ploče izolacijskog materijala imaju bolji toplinski učinak.
Prema proračunima temeljenima na geografskom položaju i klimatskim zonama usklađenima sa standardima Europske unije, Hrvatska i zemlje sličnog klimatskog područja nalaze se u mješovitoj klimatskoj zoni za koju se ne preporučuju izolacijske ploče tanje od 12 cm.
Kamena vuna zahvaljujući svojoj visokokompaktnoj vlaknastoj strukturi vrlo dobro upija zvukove te zbog izraženih svojstava apsorpcije zvuka može zadovoljiti i vrlo stroge zahtjeve zvučne izolacije. Kontaktnoj fasadi često se zamjera da, za razliku od sendvič-zida kod kojeg se toplinska izolacija nalazi između unutarnjeg i vanjskog zida, nema parnu branu koja štiti od kondenzacije između izolacije i vanjskog zida. Taj se nedostatak uspješno rješava primjenom mineralne vune čija je paropropusnost gotovo 60 puta veća u odnosu na druge materijale, što omogućuje odvođenje viška vodene pare prema van i sprječava propadanje fasadnih materijala uslijed vlage i plijesni.
Prilikom definiranja standarda za toplinsko-izolacijske fasade, kao referentni proizvod kod stiropora uvijek se uzima bijeli fasadni stiropor (koji nije isto što i stirodur namijenjen podnoj izolaciji). Na tržištu je, međutim, dostupan i sivi stiropor koji sadrži grafit – dodatak koji smanjuje toplinske gubitke zračenjem za približno 20 %, pa tako ploča sivog stiropora debljine 10 cm može zamijeniti ploču bijelog stiropora debljine 12 cm.
Kada je riječ o osnovnim funkcijama izolacije, testiranja su pokazala da ploče stiropora i kamene vune jednake debljine pružaju jednaku zaštitu od hladnoće i topline, dok je glavna razlika u razini zaštite od buke.
Utjecaj stolarije na energetsku učinkovitost
Više je puta istaknuto da od ukupne količine energije koju objekt gubi više od 30% prolazi kroz fasadne otvore, odnosno prozore i vrata – najčešće zato što nisu pravilno ugrađeni, ne brtve dovoljno dobro ili jednostavno ne pripadaju kategoriji energetski učinkovite stolarije.
Na tu činjenicu korisno je podsjećati kad god se ukaže prilika jer mogućnost smanjenja energetskih gubitaka za trećinu nije zanemariva. Pravilna ugradnja stolarije izravno ovisi o stručnosti izvođača radova i o tome hoće li se dosljedno pridržavati svih koraka potrebnih za kvalitetno povezivanje elemenata sa zidom i njihovo brtvljenje.
Također, propuštanje zraka i gubitak energije kroz okvir i staklo reguliraju se odabirom energetski učinkovite stolarije. Određeni gubitak energije kroz stolariju normalna je pojava, no odabirom odgovarajuće vrste može se svesti na minimum.
Danas su i PVC i aluminijska stolarija energetski učinkovite, pa se izbor između njih uglavnom svodi na osobne preferencije prema PVC-u ili aluminiju kao materijalu. PVC stolarija trebala bi imati najmanje šest komora, a poželjno sedam ili osam, koliko imaju najsuvremeniji modeli. Također bi trebala biti opremljena najmanje dvostrukim niskoemisijskim staklom, odnosno trostrukim staklom kod kojeg su unutarnja i vanjska staklena ploha niskoemisijske, čime se toplinski gubici mogu smanjiti na manje od 1,9 W/m²K.
Kod aluminijske stolarije riječ je o profilima s dvije ili tri komore koji moraju imati barem jedan toplinski prekid u obliku umetka od EPDM gume koji prekida toplinski most između komora. Najnoviji modeli aluminijske stolarije imaju tri komore s toplinskom ispunom i dva toplinska prekida, zahvaljujući čemu se u kombinaciji s niskoemisijskim staklom koeficijent prolaska topline može smanjiti na 1,1 W/m²K.
Važno je razlikovati energetsku učinkovitu i pasivnu stolariju jer nije svaka energetski učinkovita stolarija ujedno i pasivna. Pasivna stolarija predstavlja podvrstu energetski učinkovite stolarije čije su komore ispunjene termoizolacijskom pjenom, a kroz okvir emitira svega 0,85 W/m²K, čime se ostvaruju najveće moguće uštede energije.
Kao što će pri odabiru izolacijskog materijala za demit fasadu važan, ako ne i presudan čimbenik biti cijena, odnosno činjenica da je mineralna vuna skuplja od stiropora, tako će i kod odabira stolarije odluku najvjerojatnije uvelike određivati financijski aspekt. U svakom slučaju, ušteda koju donose toplinsko-izolacijska fasada i kvalitetna energetski učinkovita stolarija dugoročno će se vrlo pozitivno odraziti na kućni proračun.
