Negativni utjecaj objekata na okoliš
Zagađenje okoliša i globalno zagrijavanje kao posljedice ljudskog djelovanja, teme su koje su u prethodnoj godini izazivale prosvjede u svijetu i burne javne rasprave. Tražili smo krivce u drugima, ali i polako shvaćali da nitko od nas nije bezgrešan. Naviknuti na određenu razinu udobnosti i životni stil, ponekad teško shvaćamo na koje sve načine negativno utječemo na okoliš, čak i kada u početku imamo dobre namjere. Graditeljstvo tako nije izuzetak od ostalih područja ljudskog djelovanja.
Već desetljećima graditeljska praksa se bavi pitanjem smanjenja negativnog utjecaja naših objekata na okoliš, imajući u vidu činjenicu da oko 40% emisije ugljičnog dioksida nastaje kao posljedica izgradnje i korištenja objekata, što predstavlja više zagađenja od prometa i industrije.
Puno se govori o održivom dizajnu, zelenim zgradama, niskoenergetskim objektima i slično, inženjeri i arhitekti pokušavaju stvoriti opciju za izgradnju objekata koji će umanjiti naš negativan utjecaj. Međutim, unatoč dosadašnjim naporima, nivo zagađenja i dalje raste kao i globalno zagrijavanje, a udio koji u tome imaju zgrade i dalje nije umanjen. Ono što radimo trenutno kako bismo smanjili negativan utjecaj, jednostavno nije dovoljno. Da bismo zaustavili neumoljivo razaranje prirode, nije dovoljno samo smanjiti negativan utjecaj, potrebna nam je puno veća promjena, potrebno je proizvesti pozitivno djelovanje.
Da li je moguće ostvariti uopće građevinsku praksu, osigurati prostor za život i rad rastuće populacije, a istovremeno pozitivno utjecati na okoliš?
Novi trendovi u građevinarstvu pokušavaju odgovoriti na ova pitanja. Zgrada koja je dobro planirana prema uvjetima lokacije, s dobrom izolacijom, učinkovitim prozorima i energetski učinkovitim sustavima grijanja i klimatizacije, korištenjem nekih obnovljivih izvora energije, može smanjiti svoj negativan utjecaj na gotovo nulu, to su takozvane “net-zero” ili nulti energetski objekti.
Oni koriste onoliko energije za svoje funkcioniranje koliko je moguće proizvesti na samom objektu ili zemljištu, tako da dodatna energija iz mreže nije potrebna. Međutim, možemo razmišljati i dalje i stvoriti još učinkovitije “net – positive” ili energetski pozitivne objekte.
To je koncept objekata kojima je namjera da svojim postojanjem, ne samo da smanjuju štetan utjecaj kojeg objekti proizvode, već djeluje pozitivno na okoliš u kojem se nalaze.
Potrebno je razumjeti da negativna zgrada ne prestaje prilikom donošenja propisa o energetskoj učinkovitosti i povećanju minimalnih kriterija koje zgrade moraju zadovoljiti. Jasno, negativan utjecaj se na ovaj način smanjuje, ali je i dalje u uzlaznoj putanji kako gradimo sve više i više objekata. Čak i ako pretpostavimo da su svi novi objekti izgrađeni kao “net-zero” objekti koji ne troše dodatnu energiju iz mreže, negativan utjecaj će se i dalje povećavati, samo puno sporije.
Razlog tome je što osim energije koja nam je potrebna za grijanje, hlađenje, rasvjetu i uređaje, energija se troši i za proizvodnju i transport građevinskog materijala, održavanje, renoviranje i na kraju na rušenje dotrajalog objekta. Energija je potrebna za prijevoz korisnika od i do objekta. Sve ove aktivnosti se ubrajaju u ukupan utjecaj građevine na okoliš.
Dva su smjera u kojima se zgrada smatra kao pozitivna, a to su njezina energetska ravnoteža, a drugi je njezin ukupan utjecaj na očuvanje okoliša. Što to znači?
U ukupnom utjecaju, ne možemo promatrati objekt izolirano bez promatranja okoline u kojoj se gradi. Na primjer, ako gradimo energetski učinkovit objekt koji nas može zadiviti svojim energetskim performansama na mjestu dalekom od naselja, daleko od gradskog javnog prijevoza i slično, u obzir moramo uzeti i negativne utjecaje koji će njegovi korisnici proizvoditi svakodnevnim prijevozom automobilima do njega. U ukupnom proračunu utjecaja takav objekt može se pokazati puno manje “zelen” nego prosječan objekt u centru grada.
Ovdje treba postaviti nekoliko pitanja u vezi prijevoza – je li lokacija dostupna pješacima, odnosno može li se veći broj aktivnosti obaviti u krugu koji je dostupan pješacima, zatim prohodnost biciklističkog prometa i je li objekt u blizini gradskog prijevoza?
Također, svaki pojedinačni materijal koji je proizveden i transportiran iz udaljenih područja kako bi se koristio u objektu zahtjevat će dodatnu količinu energije i zagađenja u odnosu na materijale iz bližeg područja. I konačno treba razmišljati i o tome što će novim objektom biti zamijenjeno – zelena površina neizgrađenog prostora ili već postojeći objekt koji prima manji ili isti broj korisnika.
Utjecaj će naravno biti manji ukoliko ne gradimo na štetu zelenih površina, nego adaptiramo, dograđujemo i rekonstruiramo postojeće neučinkovite objekte i tako njihov negativan utjecaj mijenjamo pozitivnim utjecajem novog “net – positive” objekta, ne mijenjajući postotak izgrađenosti u cjelokupnom okruženju.
U građevinskom pogledu energetski pozitivan objekt treba zadovoljiti standard Pasivne kuće. Standard Pasivne kuće predstavlja nužnu osnovu za ugradnju svih mehaničkih sustava u objektu.
Debela izolacija, učinkoviti prozori s posebnom pažnjom na njihovu ugradnju koja sprečava termičke mostove i osigurava dobro brtvljenje zgrade, zatim dobro riješeni detalji konstrukcije bez termičkih mostova i svakako dobar dizajn koji će omogućiti maksimalno iskorištavanje pasivne sunčeve energije u zimskom periodu i sprečavanje pregrijavanja ljeti, sve to čini Standard Pasivne kuće.
Ovo će osigurati da su potrebe za dodatnom energijom za nadoknadu gubitaka kroz toplinsku ovojnicu toliko male da se s vrlo malom količinom energije, prosječno 1/10 u odnosu na standardni objekt, može grijati, hladiti i ventilirati.
Nadalje, u proračunu energije koji objekt koristi, sva neophodna energija za korištenje objekta bit će proizvedena iz obnovljivih izvora energije. Zapravo, kako bi ovakav objekt postigao pozitivan učinak, proizvest će više energije nego što mu je potrebno za korištenje.
Ideja pokretača ovog koncepta je da objekt tijekom svojeg vijeka korištenja proizvede više obnovljive energije nego što je ukupno potrebno potrošiti za proizvodnju materijala koji se ugrađuju u njega, njegovo građenje, korištenje i na kraju rušenje objekta nakon isteka vijeka trajanja.
Pretpostavka u ovom računu je da je vijek trajanja objekta 60 godina. Izbor materijala, opreme i mehaničkih sustava zasniva se također na proračunu energije koja je potrebna za njihovu proizvodnju i transport do gradilišta, korištenje i održavanje, kao i trošak za kasnije rušenje i zbrinjavanje.
Obnovljivi izvori energije i mehanički sustavi koji ovi objekti koriste su: solarni paneli za proizvodnju električne energije najčešće na krovu ili rjeđe i na fasadi objekta, zatim toplinske pumpe za grijanje i hlađenje objekta, sustavi mehaničke ventilacije s rekuperacijom koji štede energiju za ventiliranje prostora, LED osvjetljenje, automatizirani sustavi sa senzorima prisutnosti u prostorijama i trenutnim potrebama u svim prostorijama.
Višak proizvedene energije u objektu se predaje na korištenje objektima i sustavima u okolini ili se predaje u energetsku mrežu koja je dalje koristi. Na ovaj način objekt nadoknađuje upotrijebljenu energiju za gradnju i ostale procese i pokriva svoje potrebe tijekom korištenja. S obzirom da je proizvedena energija iz obnovljivih izvora koji ne emitiraju CO² u atmosferu, kažemo da je ukupan učinak ovakvog objekta pozitivan. Oni zapravo funkcioniraju kao male solarne elektrane koje mogu opskrbljivati svoje okruženje viškom proizvedene energije.
Objekt mora biti projektiran tako da može maksimalno iskoristi sve prednosti lokacije i potencijal sunčevog zračenja na njemu. Tijekom ljeta proizvodit će više energije nego što mu je potrebno a višak će predati elektroenergetskoj mreži, dok u uvjetima smanjenog solarnog zračenja, može uzimati iz mreže dodatnu energiju koja mu je potrebna.
Svakako, razlika preuzete i isporučene energije mreži bit će takva da zgrada tijekom godine isporuči više energije nego što preuzima. Naravno, ovakav sustav je jedino moguć ukoliko država izgradi infrastrukturu i programe u kojima se pojedinačno proizvedena električna energija može prodavati električnoj mreži. Ukoliko ne postoji volja i poticaj države, napori na poboljšanju energetske učinkovitosti postat će beskorisni.
Neki od začetnika ovog koncepta pozitivnih objekata nalaze se zapravo u hladnim predjelima s manje sunčeve energije, pa je tako nekoliko energetski pozitivnih objekata podignuto u Norveškoj. Svima nam je pokazatelj kako čak i loši prirodni uvjeti ne predstavljaju problem za korištenje solarne energije, u njima se mogu stvoriti inovativna i inspirativna rješenja za bolju budućnost planete, kada se postigne dobro planiranje i suradnja stručnjaka sa zajedničkim pozitivnim ciljem.
