Građevinska industrija danas je više no ikad okrenuta održivim materijalima i inovativnim rješenjima u proizvodnji i pri odabiru materijala, što potvrđuje potrebu za energetskom i društvenom odgovornošću te ekološku osviještenost. Uslijed stalnih klimatskih promjena i izazova, kao i sve veće potrošnje postojećih resursa, u svijetu je izražena tendencija očuvanja prirode, ekosustava, ali i zdravlja ljudi. U tom se svjetlu sve više kompanija okreće cirkularnoj ekonomiji, koja počiva na odgovornom trošenju prirodnih resursa, odnosno recikliranju i ponovnoj uporabi materijala, pri čemu se dotrajalim elementima ponovno udahnjuje život, ali se istodobno štede energija i sirovine, smanjuje otpad i postiže zdravije okruženje.
Recikliranje, obnova i ponovna upotreba materijala u osnovi su cirkularne ekonomije koja dobiva sve veći zamah u različitim proizvodnim i gospodarskim sektorima. Sve se češće primjenjuje i u Hrvatskoj, gdje je prepoznata kao važan princip suvremene industrije općenito, pa tako i građevinske, a njezine se koristi ne ogledaju samo u ekonomskom aspektu, već su važne i s ekološkog stajališta. Stoga cirkularna ekonomija predstavlja princip koji doprinosi društvu u cjelini, jer se vodi računa o resursima, čuva priroda, ali se razvija i osjećaj za okruženje te težnja za smanjenjem otpada. Upravo se mnoge tvrtke vode postulatima kružne ekonomije i međusobno postaju svojevrsni konkurenti u novim idejama i izazovnim rješenjima.
Kada je riječ o stolariji, prozori i vrata koji su dotrajali više neće završiti na otpadu, već će se materijali obnoviti i ponovno koristiti, te će na taj način staro postati novo. Proizvodi će samim time dobiti produžen životni vijek, čime se zapravo potkrepljuje osnovni ekonomski model kruženja materijala. Ovo predstavlja uštedu u pogledu resursa, ali i proizvodnih procesa, osobito jer se sve češće koriste reciklirani materijali i iz dana u dan je sve veći udio reciklata i u novim elementima.
Građevinarstvo je izrazito produktivna gospodarska grana i vrlo plodno tlo za ostvarivanje principa cirkularne ekonomije, što se osobito može primijeniti u proizvodnji stolarije.
Primjenom cirkularne ekonomije potiče se industrijska ekonomija koja se ne bazira na principu bacanja upotrijebljenog, već na umanjivanju potrebe za novim resursima i smanjenju otpada, te ponovnoj uporabi korištenih materijala i recikliranju starih elemenata. Ovo je potpuno drukčiji princip poslovanja od onoga poznatog u minulom stoljeću – linearnog.
Smanjenjem otpada smanjuju se zagađenje i negativan utjecaj na ekosustav nastao emisijom štetnih plinova; smanjenjem proizvodnje novih materijala čuvaju se resursi, manje se onečišćuju zrak i tlo, te se tako priroda čuva i obnavlja. Naposljetku, potiče se razvoj inovativnih rješenja, stvaranje novih poslovnih prilika, otvaranje radnih mjesta te očuvanje prirodnog okruženja.
Specifičnost cirkularne ekonomije ogleda se u tome što se ona ne bavi samo finalnim proizvodom, već svim fazama njegove proizvodnje, odnosno počinje od eksploatacije resursa i proizvodnje proizvoda, pa sve do primjene i kasnije ponovne uporabe. Na ovaj način stremi se održivoj ekonomiji jer se koriste obnovljivi izvori energije, a starim se proizvodima udahnjuje novi život.
