U stolarskoj industriji sve je veća razina recikliranja, kao i ponovne upotrebe materijala i sirovina. Na taj se način štede resursi i čuva priroda, smanjuju emisije štetnih plinova i produljuje životni vijek proizvoda, što je ekološki i ekonomski isplativo. Građevinarstvo u svim segmentima prati potrebe suvremenog doba, koje često podrazumijevaju različite oblike tehnoloških prilagodbi uslijed iscrpljivanja resursa, klimatskih promjena i energetske tranzicije.
Prerada otpada i ponovna uporaba sirovina i materijala, čime im se produžuje životni vijek, dio su naše svakodnevice. Tako recikliranje postaje važan dio proizvodnih procesa, čime se povećava očuvanje resursa, troši manje energije i smanjuju emisije štetnih plinova, što dovodi do sve većeg udjela recikliranih materijala u građevinskim elementima.
Ovaj ekonomski (i ekološki) model poznat je kao cirkularna ekonomija, koja posljednjih godina sve više dobiva na važnosti, postajući važna ekonomska tema, zapravo tema desetljeća, ali i obavezna u mnogim zemljama.
Bez obzira na propise i standarde, imperativ našeg stoljeća je briga za okoliš, što rezultira time da projektanti u svakom slučaju češće biraju materijale koji su reciklirani ili koji se mogu reciklirati. Briga o ekologiji, životnom okruženju i resursima zauzima važno mjesto u građevinskoj industriji, a temelj je strategije planiranja poslovanja mnogih tvrtki. Budući da se danas sve više koriste prirodni i reciklirani materijali, ekološki opravdani postupci i tehnike, pojavljuju se i novi standardi.
Također je u svijetu stolarija održivosti postala trendom – točnije, korištenje održivih materijala – s ciljem smanjenja negativnog utjecaja na životnu sredinu, ali bez ugrožavanja razvoja različitih stilova u uređenju interijera i eksterijera ili izdržljivosti materijala. Reciklirani materijali su u tom pogledu visoke kvalitete – dugotrajni su, energetski učinkoviti, ekološki prihvatljivi, ali i estetski ugodni, zadovoljavaju najrazličitije želje projektanata i investitora.
Mogućnost recikliranja općenito je vrlo važan aspekt u odabiru građevinskog materijala. Što se tiče stolarije, i profili i staklo mogu se zasebno reciklirati, a zatim ponovno koristiti u drugom obliku i novom životnom ciklusu. Stoga mnoge tvrtke u stolarskoj industriji razvijaju i ulažu u tehnologije koje omogućuju ove procese, teže alternativama i obnovljivim izvorima energije, te smanjuju potencijalni negativni utjecaj na okoliš.
Danas svakako raste potreba i potražnja za ranije korištenim materijalima jer oni imaju potencijal dodatno smanjiti ugljični otisak nove ili renovirane zgrade, odnosno, on bi bio manji nego što bi to bilo moguće s novim proizvodima. Tako se, naime, štede energija i resursi. Ipak, potrebno je pažljivo procijeniti je li dobra ideja ponovno koristiti određeni materijal, prije svega je li njegova ponovna uporaba moguća i isplativa. Primjerice, ponovna uporaba stakla, ali i drugih elemenata, isplativa je ako imaju dobru mehaničku čvrstoću i ako su im očuvane performanse, ali ako staklo ima mnogo ogrebotina, ako je korodiralo ili su slojevi i rubovi oštećeni, onda ga je bolje vratiti u proizvodni ciklus kao otpadno staklo.
Tehnologija recikliranja i ponovne upotrebe građevinskog stakla
Što se tiče stakla, još uvijek ima premalo staklenog otpada koji se može ponovno iskoristiti za proizvodnju ravnog stakla potrebnog za prozore, tj. reciklirani se materijali ne vraćaju se u industriju ravnog stakla u značajnijoj mjeri. Tijekom rušenja i obnove zgrada postiže se malo zatvorenih ciklusa recikliranja, a ovaj proces uključuje proizvođače i prerađivače ravnog stakla, instalatere i osobe koje recikliraju. Idealan scenarij bio bi da se, kada zgrada dođe do kraja svog životnog ciklusa, pažljivo demontira i njezini materijali ponovno koriste, pri čemu se visokokvalitetni otpad vraća u peći za taljenje ravnog stakla.
No, stvarnost je često potpuno drugačija, pa upotrijebljeni materijali završe kao miješani građevinski otpad te se tek kasnije odvajaju, sortiraju i ponovno koriste.
Materijale treba pažljivo sortirati, odvajati i odvoziti u reciklažne centre, čime potvrđujemo svijest o vrijednosti materijala koji postaju dragocjeni resursi, čime se štede prirodni resursi. To otvara mogućnosti za brojne suradnje s tvrtkama za reciklažu i proizvodnju stakla. Odvajanje otpada i priprema za reciklažu stakla svakako je složen proces jer to znači da materijal može biti kontaminiran ili nedovoljno dobar za ravno staklo.
Naime, već i mala onečišćenja u staklenoj smjesi mogu ozbiljno poremetiti proizvodnju jer sustavi osjetljivo reagiraju i na najmanje oscilacije u materijalu. To su zahtjevni i skupi procesi. Prerađeni stakleni otpad češće se šalje proizvođačima staklenih boca ili izolacijskih materijala jer imaju manje zahtjeve za čistoćom materijala, a koriste ga i kao važan reciklirani materijal. Dakle, staklo se može reciklirati i ponovno koristiti, ali uglavnom se reciklira i ponovno koristi za izradu staklenih boca i izolacijskih materijala, a ne ravnog stakla koje se u vrlo malom postotku koristi za stolariju. Naime, potrebno je kvalitetnije staklo koje završava u otpadu, a njega nema dovoljno, pa će stopa recikliranja biti veća samo kada se recikliraju istrošena troslojna stakla, veći formati staklenih jedinica i staklene fasade. Međutim, razne tvrtke ulažu u tehnologiju i optimiziraju proizvodnju recikliranog stakla.
Udio recikliranih materijala u novim građevinskim elementima postaje sve značajniji, kako iz ekoloških tako i iz ekonomskih razloga. Sve veća primjena principa cirkularne ekonomije, održivih materijala i energetski efikasnih rješenja svjedoči o promjeni svijesti unutar građevinske i stolarske industrije. Reciklirani materijali, poput stakla i profila, danas se pažljivo biraju i integriraju u nove proizvode, čime se smanjuje potrošnja prirodnih resursa i emisija štetnih plinova, dok se ujedno produžava životni ciklus sirovina.
Iako tehnologije reciklaže, posebno kod ravnog stakla, još uvijek nailaze na izazove vezane za čistoću materijala i organizaciju otpada, sve je više ulaganja u unapređenje tih procesa. To potvrđuje da je održiva gradnja postala ključna smjernica budućeg razvoja industrije. Konačno, sve veći zahtjevi tržišta i zakonodavstva dodatno potiču inovacije i odgovoran pristup upotrebi materijala, čime se gradi temelj za dugoročno održivu budućnost.