Simbolika vrata u tradicionalnoj kulturi

Jedna od civilizacijskih tekovina koja je bitno promenila pojam ljudskog življenja jesu vrata jer, kako navodi Miloš Matić, kada je čovek na svoja primitivna skloništa stavio vrata pretvorio ih je u staništa. Odnosno, prestao je samo da se štiti i sklanja i počeo je da stanuje.

Gledano sa arhitektonske strane, vrata su pokretna struktura, jednostavna ili složena, čija je osnovna funkcija da zaštiti ljude ili imovinu u zatvorenom objektu od spoljnih opasnosti – elementarnih nepogoda, divljih životinja, neprijatelja ili provale, ali i da omogući ulaz ili izlaz iz zatvorenog u otvoreni prostor. Od posve primitivnih materijala i konstrukcije u početku, vremenom su postajala postojala sve složenija i raskošnija, odslikavajući socijalni status i značaj svojih vlasnika.

Pored izgleda, usložnjavala se i obogaćivala i simbolika vrata, zajedno sa svim njihovim delovima, a prvenstveno pragom. Vrata, tako, predstavljaju prolaz iz jednog sveta u drugi, a prag granicu između tih svetova – spoljnog, mirskog, profanog i unutrašnjeg, svetog prostora; iz neprijateljskog u poznati, sigurni prostor; između svetlosti i tame, bogatstva i bede. Prag je mesto susreta prirodnog i natprirodnog, mesto na kome se obavljaju različite zaštitne magijske radnje vezane za najvažnije trenutke u porodičnom životu kao što su porođaj, svadba, smrt.

Vrata u tradicionalnoj kulturi

Prag je sveto mesto jer, prema narodnom verovanju, ispod njega borave duše umrlih predaka. Kako beleži Veselin Čajkanović, postojao je običaj u praistoriji koji se očuvao čak i kod klasičnih naroda, da se članovi domaćinstva ili porodice sahranjuju ispod praga ili ognjišta što potvrđuju arheološki nalazi. Verovanje da duše predaka stanuju pod pragom, očuvalo se i u našoj tradiciji. Stoga u svakodnevnom životu nije bilo dozvoljeno sedenje ili bilo kakvo zadržavanje na pragu; prilikom ulaska ili izlaska iz kuće valjalo je prag preskočiti, pažljivo vodeći računa da se ne dodirne nogom, što je posebno važilo za nevestu koja prvi put ulazi u mladoženjinu kuću pa su je na rukama prenosili preko praga.

Ovaj običaj se zadržao sve do današnjih dana u mnogim kulturama koje su po mnogo čemu drugom različite. U nekim našim krajevima nevesta je mazala prag medom i ljubila dovratak. Na pragu su se prinosile žrtve kako bi se ostvarila zaštita ukućana ili pospešio napredak. Preko praga se ne rukuje i ne pozdravlja.

U mnogim predanjima, kako se navodi u Rečniku simbola, prag hrama, svetilišta ili mauzoleja je neprikosnoven. On se prekoračuje, pred njim se pada ničice i on se celiva. Taj se običaj proširio i na prag porodične kuće ili šatora.

U tradicionalnom shvatanju, smatra se da je normalan položaj vrata kad su zatvorena. Ukoliko bi se vršio neki obred ili ritual, otvaranje je moralo biti motivisano: ako je kući bio samrtnik, vrata su se otvarala da bi duša lakše napustila telo i držala su se otvorena sve dok se rodbina ne bi vratila sa sahrane, čitamo u Slovenskoj mitologiji.

I dalje: u mnogim tradicijama, na zadušne dane i na Badnje veče vrata su se otvarala ili barem ostavljana otključana, kako bi duše umrlih mogle da dođu na zajedničku večeru. Tokom porođajnog obreda, otvarala su se vrata, prozori i ormani da bi se olakšao porođaj.

Tradicionalna vrata

Budući da su bila objekat zaštitne magije, u vrata su se, naročito sa spoljašnje strane, umetali razni predmeti-zaštitnici: nož, vile, delovi srpa ili kose ili su po njima iscrtavani različiti zaštitni znakovi poput krsta kako bi se ukućani zaštitili od nečistih sila. U prolećnim i letnjim obredima, vrata su se kitila različitim biljkama sa apotropejskim (zaštitnim) dejstvom. Na pragu su se, ako je trebalo, prinosile žrtve.

U hrišćanskoj i jevrejskoj tradiciji važnost vrata je velika jer je Hrist vrata vere odnosno vrata spasenja. Troja vrata katedrale ili crkve označavaju veru, nadu i ljubav.

U savremenom poimanju sveta i života, vrata i dalje imaju graničnu funkciju – ona i dalje razdvajaju prostore, bez obzira na to što su se oni u međuvremenu desakralizovali, ali imaju i nesumnjivo praktičnu, zaštitnu funkciju. Jedno je izvesno, bez obzira na to da li ih posmatramo tradicionalnim ili modernim očima, vrata su veoma važan deo svakodnevnog života.

Izvori:
V. Čajkanović, Studije iz srpske religije i folklora
M. Elijade, Sveto i profano
A. Gerbran – Ž. Ševalije, Rečnik simbola
Š. Kulišić – P. Ž. Petrović – N. Pantelić, Srpski mitološki rečnik
Dž. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija tradicionalnih simbola
M. Matić, Vrata – kapija dva sveta
S. M. Tolstoj – Lj. Radenković, Slovenska mitologija. Enciklopedijski rečnik.

Piše: Isidora Gordić

Prethodni tekstSoftver za izradu prozora, vrata i fasada
Sledeći tekstStaklo u arhitekturi i građevinarstvu