Kako i gde je nastala prva pasivna kuća

Pasivna kuća predstavlja građevinski standard u proteklih 20 godina širom sveta. Pasivne kuće su zgrade koje obezbeđuju ugodan unutrašnji komfor, kako leti tako i zimi. Veoma dobro su izolovane te im je potrebno 85-90% u poređenju sa konvencionalnim zgradama. Usled male potrošnje energije nema potrebe za aktivnim grejnim telima, već se pasivne zgrade mogu dogrevati samo predgrejanim vazduhom.

Foto: Prve pasivne kuće napravljene su u Nemačkoj
Foto: Prve pasivne kuće napravljene su u Nemačkoj

Naziv pasivna kuća (nemački Passivhaus) znači rigorozan, dobrovoljan, Passivhaus standard energetske efikasnosti u stambenim i sličnim objektima, koji smanjuje njihov (negativni) uticaj na okolinu. Taj standard rezultira u potrebi za malom količinom energije prilikom grejanja ili hlađenja. On nije ograničen samo na stambene objekte; nekoliko poslovnih zgrada, škola, vrtića i supermarketa je također sagrađeno prema njemu. Pasivna konstrukcija nije dodatak arhitektonskom projektu, nego konstrukcijski proces koji je integrisan zajedno s arhitektonskim. Iako se uglavnom koristi na novim zgradama, takođe je korišten prilikom obnavljanja starih. U Švajcarskoj se koristi sličan standard, MINERGIE-P.

Pasivne zgrade mogu se dogrevati samo predgrejanim vazduhom
Pasivne zgrade mogu dogrevati samo predgrejanim vazduhom

Procena je da se krajem 2008. godine broj Passivhaus zgrada kretao od 15.000 do 20.000. U 2010oj potvrđeno je oko 25.000 raznih građevina tog tipa u Evropi, dok ih je u SAD-u bilo samo 13, sa nekoliko desetina u izgradnji. Većina pasivnih zgrada su izgrađene u državama nemačkog govornog područja i Skandinaviji.

Kako je sve počelo?

Passivhaus standard potiče iz razgovora profesora Boa Adamsona sa Univerziteta u Lundu, u Švajcarskoj, i Wolfganga Feista s Instituta za stanovanje i okolinu u Nemačkoj. Njihov koncept je razvijen kroz velik broj istraživačkih projekata, financijski potpomognutih nemačkom saveznom pokrajinom Hessen.

Prve zgrade su bile kuće u četiri reda, projektovane u arhitektonskoj kompaniji profesora Bota, Rajdera i Vestmajera. One su bile sagrađene 1990. godine u Darmstatu, u Nemačkoj.

Da bi zadovoljili standarde pasivnih kuća, prozori su proizvedeni sa izrazito malim koeficijentom prenosa topline (0,85 do 0,70 W/m2K), koji važi za čitavu površinu prozora, uključujući i okvir. Prozori su obično izrađeni kombinacijom trostrukog stakla (praznine između stakala su punjene argonom ili kriptonom) s izolacijskim premazom, premaza niskog stepena emisije, izolacijskih uglova stakala i posebno konstruiranih prozorskih okvira. Prozori se klasifikuju u klase efikasnosti A,B,C pri čemu je A najbolja, a C je više nego adekvatna za upotrebu u celom našem regionu.Treba napomenuti kako se svaki prozor testira i to kao celina sa zidom jer je odavno poznato kako prozor koji nije propisno ugrađen bez obzira na klasu ne zadovoljava uslove.

Mirjana Makarin-Plavšić, novinar

Prethodni tekstFasada koja govori o vama
Sledeći tekstŠta nikako ne treba zaboraviti prilikom ugradnje PVC prozora?